hrvatski

Uloga L-karnitina u metabolizmu čovjeka

L-Karnitin, sistematskim imenom β-hidroksi-γ-N-trimetil-amino-butirat, sintetizira se u bubrezima i jetri iz aminokiselina lizina i metionina. Za njegovu višefaznu sintezu kao kofaktori potrebni su i metionin, niacin, vitamin B6, vitamin C i željezo. Hranom ga unosimo pretežito namirnicama životinjskog podrijetla, dok ga ona biljnog podrijetla sadrži vrlo malo. Glavna mu je uloga u organizmu prijenos masnih kiselina u mitohondrij gdje se razgrađuju β-oksidacijom, čime ima ulogu u procesima proizvodnje energije. Kada govorimo o mogućem nedostatku karnitina u organizmu razlikujemo tzv. primarne i sekundarne deficijencije. Primarni nedostatak L-karnitina je rijetka auto¬somno recesivna bolest, tj. genetički poremećaj staničnog prijenosnog sustava posredovanog karnitinom, koji se obično manifestira kardiomiopatijom, slabošću mišića, hiperamonemijom i hipoglikemijom. Bolesnici s primarnom sistemskom karnitinskom deficijencijom koji razviju progresivnu kardiomiopatiju, encefalopatiju i mišićnu slabost imaju izrazito lošu prognozu ukoliko ne dobivaju L-karnitin. L-karnitin pokazao se korisnim i kod niza nasljednih metaboličkih bolesti, poput nedostatka enzima i poremećaja oksidacije masnih kiselina. Sekundarni nedostatak karnitina može uslijediti u nizu patoloških stanja poput kronične renalne insuficijencije, kao i kod primjene određenih antibiotika koji smanjuju njegovu apsorpciju ili povećavaju izlučivanje. Nedostatak karnitina može se pojaviti u poremećajima poput dijabetesa, sepse, kardiomiopatije, malnutricije, ciroze, endokrinih poremećaja i tijekom starenja. Neka klinička istraživanja pokazala su pozitivne učinke terapije L-karnitinom u bolesnika s ishemičnom bolesti srca. Povoljan efekt pokazao se u metabolizmu i funkciji miokarda, a također je poboljšao toleranciju na vježbanje u pacijenata s anginom pektoris. Osim u jasnim indikacijama, postoje brojne kontroverze o tome kome, u kolikoj dozi i koliko dugo treba koristiti karnitin kao terapiju ili dodatak prehrani. Zadnjih godina raste interes za suplementiranje karnitinom u sklopu liječenja kardiovaskularnih bolesti, sindroma kroničnog umora, anoreksije, miopatije izazvane lijekovima, u bolesnika s AIDS-om, kod ADHD sindroma, sindroma fragilnog X-kromosoma, muške neplodnosti, šećerne bolesti tip 2, ali i u svrhu poboljšanja tjelesne izdržljivosti i sportskih mogućnosti aktivnih sportaša, te kao sredstvo za mršavljenje ili dodatak kozmetičkim preparatima. Unatoč rastućem broju publikacija koje uključuju čak i metodološki dobro koncipirana istraživanja (dvostruko slijepa, randomizirana ispitivanja na velikom broju ispitanika raznih populacija), različite doze, različite duljine trajanja ispitivanja i što je najvažnije različiti derivati (L-karnitin, acetil-L-karnitin, propionil-L-karnitin) čine usporedbe gotovo nemogućima. Nedovoljno je dokaza da se može procijeniti njegova učinkovitost kao sredstva za smanjenje umora i slabosti vezane uz stariju životnu dob, maligne bolesti, hepatitis ili celijakiju. Djelotvornost karnitina nije dokazana u terapiji pretilosti kao sredstvo za mršavljenje, niti kao dodatak prehrani sportaša za poboljšanje rezultata. Dostupan je u raznim oblicima, dobiva se bez liječničkog recepta, koristi se kao lijek ili kao dodatak prehrani. Davanje karnitina u brojnim stanjima u kojima nije dokazan njegov manjak nije opravdan. Zaključno se može reći da velika većina ljudi dobiva dovoljno karnitina bilo kroz primjerenu, raznoliku prehranu, bilo sintezom tog spoja u vlastitom organizmu. S izuzetkom liječenja jasno definiranih stanja poput primarne ili sekundarne deficijencije karnitina, za sva ostala patološka stanja za koja se vjeruje da bi mogla imati koristi od suplementacije karnitinom i dalje ne postoje jasni dokazi te su potrebna daljnja klinička istraživanja.

karnitin; nedostatak karnitina; mršavljenje; dodaci prehrani

nije evidentirano