hrvatski

Prevalencija depresije i komorbiditet odrasle populacije grada Zagreba

Cilj: Utvrditi prevalenciju i komorbiditet depresije odrasle populacije grada Zagreba te posebice psihosocijalne parametre i njihovo poznavanje od strane liječnika, postojeću skrb depresivnih pacijenata i primjenjivost upitnika SZO (Mastering Depression in Primary Care). Ispitanici i metoda. Reprezentativni uzorak za grad Zagreb je činilo 10 ordinacija obiteljske medicine sa 17 290 pacijenata. Za podudarnost psihosocijalnih parametara i valjanost upitnika za depresiju SZO izdvojen je uzorak 76 depresivnih pacijenata iz 3 ordinacije obiteljske medicine te slučajni uzorak od 5% ispitanika tih ordinacija tj. 168 ispitanika. Iz standardizirane zdravstvene dokumentacije obiteljskih liječnika izdvojeni su podaci o depresijama i njihovoj skrbi. Za procjenu psihosocijalnih parametara korištena su pitanja preporučena u Evropskim smjernicama za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Primjenjivost upitnika SZO za depresiju je utvrđena testiranjem sa Beck Depression Inventory II (BDI II). Rezultati. Prevalencija depresije je bila 2, 2%, a testiranjem BDI II slučajnog uzorka pronađeno je 29 (18, 84%) ispitanika sa simptomima depresivnosti i to 7 (4, 54%) teške depresivnosti. Komorbiditetnu bolest je imalo 301 (78, 6%) depresivnih pacijenta, a najčešće su bile iz skupina MKB 10: IX. Bolesti cirkulacijskog sustava, XIII. Bolesti mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva, IV. Endokrine bolesti, bolesti prehrane i bolesti metabolizma, XI. Bolesti probavnog sustava te V. Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja. Prepoznate socioekonomske karakteristike su bile: ženski spol (74, 7%), srednja životna dob od 45-65 godina (40, 7%), udati/oženjeni (55, 3%), srednjoškolsko obrazovanje (59, 2%), umirovljenici (54, 5%), prosječnog ekonomskog stanja. Prema kriterijima socijalne izoliranosti: uglavnom nisu živjeli sami (71, 5%), imali su blisku osobu (66, 4%) i pomoć u bolesti (80, 9%) te oko trećine nije imalo problema s partnerom (36, 8%). Parametri poslovnog stresa su procjenjeni između 5 i 6. Zadovoljstvo životom je procjenjeno = 4, 57±1, 72. Logistička regresija je pokazala značajnu povezanost pacijenata sa dijagnozom Povratnog depresivnog poremećaja (F33) u odnosu na pacijente sa dijagnozom Depresivne epizode (F32) sa višim obrazovanjem te sa procjenom liječnika kao potištenije i teške pacijente. Liječnici su IV poznavali genealoško breme za 55% pacijenata. Od parametara socijalne izoliranosti najbolje su procjenjeni da li pacijenti žive sami (93, 7%), lošije imaju li pomoć u slučaju bolesti (86, 7%) i imaju li blisku osobu (78, 1%). Porodični stres je bio najlošije procjenjen parametar (69, 1%). Pokušaj suicida liječnici nisu znali procjeniti za 10% pacijenata, a parametre poslovnog stresa za oko 13% pacijenata. Razlikovala se procijena psihosocijalnih parametara od strane depresivnih i ne depresivnih pacijenata, a i LOM-ovi su ih različito procijenili. Bolja je podudarnost procjene bila između LOM-ova i ne depresivnih pacijenata. Farmakoterapiju je koristilo 63% pacijenta. Najčešće korišteni psihofarmaci su bili: benzodiazepini (63%) i SSRI (62%), zatim NIMAO (12%), ostale antidepresive (8%) i ostale psihofarmaci (15%). SSRI su u 90% uzimani kontinuirano, NIMAO u 70%, a benzodiazepini u svega trećini. Najčešća kombinacija lijekova depresivnih pacijenata je bila: kombinacija SSRI i benzodiazepina (33, 8%) i najviše ih (34%) je koristilo kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije. Polovica pacijenata (47, 78%) se nalazilo u stabilnoj remisiji uz terapiju, četvrtina (24, 54%) je bilo u stabilnoj remisiji bez terapije i četvrtina (27, 68%) su imali simptome uz terapiju po procjeni LOM-e čija je pozitivna prediktivna vrijednost procjene bila 88% u usporedbi s BDI II. Za oko polovicu (51, 44%) depresivnih pacijenata je skrbio samo LOM. Najbolja procjena depresije se dobila testiranjem sa sva tri upitnika SZO za depresiju ili istovremeno testiranjem sa MKB 10 upitnikom i Intervjuom liječnika. WHO -5 upitnik je imao pozitivnu prediktivnu vrijednost 51% i negativnu prediktivnu vrijednosti 90%. Zaključak. Slabo je prepoznavanje depresije s prevalencijom 2, 2 %, loše poznavanje pojedinih psihosocijalnih parametara sa lošijom procjenom za depresivne pacijente. U biopsihosocijalnom pristupu specifičnom za depresivne pacijente trebalo bi obratiti pažnju na prepoznate psihosocijalne parametre. Neprihvatljivo je visoka primjena benzodiazepina u terapiji premda diskontinuirano. Dobra procjena zdravstvenog stanja depresivnih pacijenata od strane LOM-ova potvrđena procjenom na BDI II i trećina liječnika koji uz farmakoterapiju pružaju i suport svojim depresivnim pacijentima te stav samih liječnika o najvećoj učinkovitosti kombinacije psihoterapije i farmakoterapije u skladu su sa postojećim smjernicama. Najbolja procjena depresije bi se dobila testiranjem sa sva tri upitnika SZO za depresiju ili istovremeno V testiranjem sa MKB 10 upitnikom i Intervjuom liječnika. WHO -5 upitnik sa dobrom pozitivnom prediktivnom vrijednosti te visokom negativnom prediktivnom vrijednosti je dobar instrument sa samo pet pitanja.

depresija; komorbiditet; obiteljska medicina

nije evidentirano