engleski

MOLECULAR TYPING FOR PIROPLASMS DETECTED IN GIEMSSA STAINED POSTMORTEM OBTAINED TISSUE INPRINTS AND PERIPHERAL BLOOD SMEARS ORIGINATEING FROM DOGS

Babezioza je najčešći uzročnik hemolitičkih anemija u Hrvatskoj. Temeljem morfologije merozoita babezije/teilerije dijele se na velike i male piroplazme. Za razliku od razmazaka periferne krvi u otiscima organa nije moguće razlikovati velike od malih babezija, jer mijenjaju svoja morfološka obilježja. Morfološki nije moguće razlikovati vrste odnosno podvrste , stoga je nužno koristiti molekularne metode za gensku tipizaciju uzročnika hemolitičke anemije u pasa.Ovo se najčešće provodi iz svježih uzoraka krvi no kojiput je potrebno prevesti gensku tipizaciju iz razmazaka krvi odnosno otisaka organa i tkiva uginulih pasa. U ovom istraživanju provedena je genska tipizacija iz 22 strugotine arhivskih citoloških uzoraka s tri različita protokola. U svim uzorcima prethodno je mikroskopski analizirana staničnost uzorka, prisutnost merozoita te njihova morfologija. Od 13 citološki pozitivnih uzoraka DNK je različitim protokolima umnožena u 12 uzoraka. Genska tipizacija je provedena na 9 uzoraka uspješno umnoženih trećim protokolom. DNK babezija je umnožena pomoću tri različita protokola: (I) jednostruka PCR reakcija (II) dvostruka PCR reakcija „nested“ (III) jednostruka PCR reakcija iz pročišćenih i koncentriranih DNK uzoraka. Uspješnost umnažanja je bila različita i iznosila je 31%, 70% i 70%. Također su dokazane razlike u uspješnosti umnažanja između otisaka organa i krvnih razmazaka istim protokolom. Tako je drugim protokolom iz krvnih razmazaka uspješnost umnažanja iznosila 60%, a iz otisaka organa 75%. Trećim protokolom iz krvnih razmazaka je uspješnost bila 40%, a iz otisaka 88%. Različita uspješnost umnažanja ukazuje na nužnost primjene različitih molekularnih protokola za dokazivanje piroplazmi u otiscima organa i razmascima krvi. Uspješnost umnažanja je potvrđena analizom nukleotidnih sljedova i dokazivanjem protozona B. canis canis. Ovim istraživanjem dokazana je prikladnost genske tipizacije i analize nukletidnih sljedova patogena. Analiza nukleotidnih sljedova prikladna je za dokazivanje vrste/ podvrste patogena iz arhivskih citoloških uzorcaka obojenih po Giemsi ili Diff Quick®.

Piroplasmosis ; Babesia canis canis ; archival cytological samples ; genotyping

Multilocus sequence genotyping of tick borne pathogens: covering the gap between animals, ticks and humans