hrvatski

Interkulturalizam u nastavi

Knjiga daje egzaktnu analizu mogućnosti uvođenja interkulturalizma u nastavu. Nacionalni bi kurikulumi uvođenjem interkulturalnih sadržaja trebali kompromitirati kulturna dobra, znanja i vještine koje starija generacija želi prenijeti mlađoj. Zbog toga se u određenim vremenskim razmacima uvijek iznova vodi rasprava o kurikulumima i predmetima koje oi sadržavaju, kao i o njihovu opsegu. Interkulturalni bi kurikulum trebao biti sredstvo usmjeravanja nastavnikova djelovanja jer određuje obvezatne nastavne ciljeve, ciljeve učenja i poučavanja, a često i organizaciju učenja te postupak vrjednovanja. Neposredna primjena interkulturalnih sadržaja u nastavnoj praksi moguća je s gledišta rasterećenja od nepotrebnih sadržaja, uvođenja inoviranih programa, poboljšanja kakvoće udžbenika i ostalih nastavnih materijala, te uopće suvremenije pedagoške komunikacije između učenika, učitelja i roditelja u kontekstu interkulturalnih odnosa. Odgojem i obrazovanjem izričemo kakvo društvo želimo biti i kakvog čovjeka želimo obrazovati. Važno je stoga prepoznati zajedničke vrijednosti koje trebaju podupirati odgojno-obrazovno djelovanje. U tom smislu od škole se očekuje promišljanje o vrijednostima i dugoročnim odgojno-obrazovnim ciljevima te djelovanje u skladu sa zajednički usuglašenim društveno-kulturnim vrijednostima i odgojno-obrazovnim ciljevima. Praktična primjenjivost spoznaja pomoći će u svakodnevnom radu učitelja, učenika, roditelja, stručnih suradnika i drugim članovima interkulturalne zajednice u suzbijanju stereotipa i predrasuda kao osnovne pretpostavke za konstrukciju interkulturalnoga kurikuluma. Temeljne aktivnosti pri uvođenju interkulturalnoga odgoja i obrazovanja pretpostavljaju suglasje i suradnju svih odgojnih čimbenika i kontinuitet u provođenju te snalaženje učenika u odnosu s drugim ljudima i bolju socijalizaciju. Sve je to moguće suradničkim učenjem kojem svaki član skupine aktivno sudjeluje u nastavi i individualno/samostalno, u skladu sa svojim mogućnostima, pridonosi zajedničkome rezultatu. Također je jedan od aktivnosti i upoznavanje povijesti, tradicijskih i umjetničkih postignuća različitih kulturnih skupina, kroz povezanost i uzajamni odnos kultura u dodiru, te poticanje bilingvinalnih obrazovnih modela i stvaralaštvo na vlastitom (manjinskom) jeziku. Pomoći će mladima u izgradnji mehanizama za jamstvo individualnih i grupnih ljudskih i građanskih prava. Nastavnicima, roditeljima, kao i ostalim sudionicima u nastavnog procesa pružit će znanje i pomoć u formiranju stavova prema demokraciji, ljudskim pravima, toleranciji i miru, s ugrađenim elementima razvoja interkulturalnih interaktivnih odnosa. Interkulturalni kurikulum pretpostavlja sustavno osposobljavanje djece i mladih da budu osjetljivi za druge, za obitelj, za slabe, siromašne i obespravljene, za svoju okolinu i za životno okružje koje obilježava pluralizam kultura, rasa, nacija, religija, svjetonazora, jezika itd. Odgoj i obrazvanje trebaju pomoći izgradnji osobnoga i kulturnoga identiteta. U današnjemu globalizacijskome svijetu, u kojemu je narušen monokulturalni model društva, i u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, ljudi trebaju postati „građanima svijeta“, a pritom ne izgubiti svoje korijene, svoju kulturnu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu. Odgoj i obrazovanje trebaju kod učenika pridonositi razvoju smisla za osobni identitet povezan sa smislom za poštivanje različitosti. Slijedom toga, suvremeno društveno-kulturno okruženje pretpostavlja odgoj i obrazovanje odgovorne, istinoljubive, poštene, mirotvorne, tolerantne i solidarne osobe, osobe stvaralačkoga duha, s dubokim osjećajem za obitelj i za očuvanje hrvatske nacionalne baštine, koja poštuje vrijednosti drugih kultura i naroda. Knjiga će pomoći svima koji teže interkulturalnom odgoju i obrazovanju. Filozofija interkulturalizma i interkulturalizam kao svjetski proces može se negirati, ali ne i neuvažavati. Tek učenici (djeca, mladi i odrasli) koji dobro poznaju obilježja i vrijednsoti svoga nacionalnoga i kulturnog identiteta, osposobljeni su za nositelje i promicatelje vlastite kulture i mogu ravnopravno stupati u kontakt s drugim kulturama i ostvariti interkulturalnu komunikaciju na svim raznama, te stvarati senzibilitet i otovrenost za razumijevanje i prihvaćanje drugih ljudi i drugačijih kultura. Ukupan rad upućuje nas na potrebu unošenja novih sadržaja u sustavno obrazovanje. Njima bi se poboljšala opća informiranost svih učenika te bi im se omogućilo stjecanje znanja nužnog za funkcionianje u demokratskome društvu. Istodobno, ti bi sadržaji omogućavali praktično, iskustveno učenje i usvajanje interkulturalnih sadržaja kroz aktivnu participaciju učenika u svakodnevnome životu i svijetu različitosti. Drugim riječima, preporuča se uvođenje interkulturalnih sadržaja u nastavu sa svrhom postizanja visokog stupnja interkuluturalne kompetencije. Ukupan će rad, vjerujemo, dati poticaje za daljnje stručna i znanstvena istraživanja ove problematike u području društvneih i humanističkih znanosti budući je problem interkulturalizma u nastavi aktualna i relativno nova i neistražena društvena tematika.

interkulturalizam; odgoj i obrazovanje; nastava; kurikulum; ljudska prava

nije evidentirano