hrvatski

Što je hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću znala o renesansnoj glazbi u Dubrovniku i Dalmaciji?

Analizom relevantnih izvora Šime Ljubića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivana Zocha i Josipa Mencina, te Kuhačevih objavljenih i rukopisnih radova iz područja povijesti hrvatske glazbe, pokazalo se da je njihovo poznavanje renesansne glazbe u Dubrovniku i Dalmaciji bilo siromašno, neprecizno i gdjekad potpuno netočno. Premda danas ti radovi nemaju značajniju uporabnu vrijednost, oni su svojedobno dali inicijalne informacije o nekim glazbenicima i glazbenim znalcima dotad slabo poznatim široj kulturnoj javnosti, a potom i poticaj daljnjim istraživanjima. Ti izvori čine dio korpusa koji ponajbolje svjedoči o dosezima i postignućima hrvatske glazbene historiografije u njezinim začecima, pa tako i o njezinim spoznajama dalmatinske glazbene renesanse.

glazbena historiografija; renesansa; 19. stoljeće; Dubrovnik; Dalmacija

nije evidentirano