hrvatski

Standardi izvršenja pritvora u kaznenom postupku

Cilj rada bio je kritički i sveobuhvatno prikazati sustav izvršenja pritvora i utvrditi standarde postupanja s pritvorenicima koje je u najvećoj mjeri oblikovala praksa Europskog suda za ljudska prava iz članka 3., a zatim i iz čl. 8. EKLJP. Analiza normativnog okvira i prakse ukazuje na to da međunarodni standardi utječu na nacionalno pravo u smislu implementacije na normativnoj razini, ali u manjoj mjeri na praksu postupanja sustava izvršenja. Prenapučenost zatvorskog sustava kao temeljni problem generira ostale poteškoće i ističe sve slabosti države da zajamčena prava budu ostvariva što čini nužnim ne samo ulaganje dodatnih materijalnih sredstava već i promjenu kaznenopravne politike. Temeljno pitanje od kojeg zavisi ostvarivanje zajamčenih prava pritvorenika je uspostava djelotvornog sredstva zaštite prava. Premda je Ustavni sud RH otklonio manjkavosti u tom smjeru, izjednačivši sredstva zaštite prava pritvorenika i zatvorenika, može se govoriti o tek djelomično zadovoljavajućem pravnom okviru koji zahtijeva daljnje izmjene, a potrebno je i ujednačavanje sudske prakse. Nadalje, ističe se međuovisnost materijalnih uvjeta zatvaranja i mogućnosti ostvarivanja prava na obranu: s jedne strane, odgovarajući uvjeti zatvaranja olakšavaju primjenu čl. 6. EKLJP, a s druge strane, pravo na pristup branitelju jedan je od temeljnih jamaca zaštite od povreda čl. 3. EKLJP. Iako su pojedine razlike u pravu i praksi postupanja s pritvorenicima u odnosu na zatvorenike posljedica njihovog različitog pravnog položaja za zaključiti je da većina utvrđenih razlika koje otežavaju pravni položaj pritvorenika ipak nije opravdana kaznenoprocesnom svrhom. Konačno, pravni okvir izvršenja pritvora karakterizira i pojmovna neujednačenost te nedovoljna sistematizacija zakonskih i podzakonskih propisa.

izvršenje pritvora; djelotvorna sredstva zaštite prava pritvorenika; članak 3. EKLJP; prenapučenost

nije evidentirano