hrvatski

Ingestija stranog tijela u djece - šestogodišnje iskustvo

Cilj ovog rada bio je opisati našu populaciju s ingestijama stranih tijela, usporediti je s tuđim iskustvima i utvrditi jesu li naši postupci u skladu s vlastitim protokolom. Provedena je retrospektivna studija kohorte 53-je djece pregledane u hitnoj ambulanti Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb, s anamnezom o ingestiji stranog tijela u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2009. godine. Bilo je 34 dječaka (64, 15%) i 19 djevojčica (35, 85%). Većina stranih tijela bila je lokalizirana distalno od jednjaka (87, 5%). Najčešće sijelo stranog tijela bio je želudac. Iako je neodložna i/ili hitna endoskopska intervencija potrebna isključivo u slučajevima kad strano tijelo zapne u proksimalnom jednjaku, u našoj praksi endoskopski su zahvati bili mnogo češći (10-20% u svijetu, 67, 92% u nas ; Fisher exact test p=0, 001). S obzirom na potencijalne opasnosti endoskopske terapije i endotrahealne anestezije, takvu praksu bi trebalo mijenjati. Naši rezultati potvrđuju da je opservacija dobar i jednako učinkovit pristup za sva ingestirana strana tijela (osim dugačkih i oštrih) koja su prošla jednjak i ušla u želudac (χ2 test s Yatesovom korekcijom 0, 73, p=0, 394).

strana tijela ; endoskopija ; malo dijete ; predškolsko dijete

nije evidentirano