hrvatski

Promjena uloge aktera prostornog planiranja u uvjetima tranzicije na primjeru Grada Zagreba

U radu se analizira sustav prostornog planiranja i promjena uloga aktera Grada Zagreba u tranziciji. Ciljevi rada su: ukazati na prednosti i nedostatke participacije lokalne zajednice, uočiti glavna obilježja prostornog planiranja u Zagrebu, utvrditi odnose unutar mreže relevantnih aktera u prostoru te uputiti na mogućnosti afirmacije i integracije aktera u svrhu unapređenja sustava prostornog planiranja u Zagrebu. Istražuje se međuzavisnost političkih, ekonomskih i društvenih aspekata transformacije povodom osamostaljenja Hrvatske s pripadajućim utjecajima na prostorno planiranje. Smatra se da je redefiniranim odnosima aktera, tj. neadekvatnom participacijom lokalne zajednice i rastućim značajem privatnog sektora, prostorno planiranje nedovoljno afirmirano u postsocijalističkoj etapi razvoja. Za studiju slučaja razmatrane su mjesne zajednice i mjesni odbori Novog Zagreba kao dva reprezentativna oblika mjesne samouprave prije i poslije osamostaljenja Hrvatske s različitim razinama utjecaja, što je ispitano analizom institucionalnog okvira, funkcija i položaja u mreži aktera analizom dionika. Analiza međuzavisnosti aktera provedena je temeljem intervjua i matrice interesa i utjecaja. Osnovni zaključci rada su:Urbanim razvojem u tranzicijskim uvjetima inicirana je marginalizacija lokalne zajednice u prostornom planiranju, uz uvođenje novih aktera. Sustav prostornog planiranja Grada Zagreba definiran je nejednakim odnosima moći u kojima su najutjecajniji investitori i gradski uredi. Mjesne zajednice imale su važniju ulogu u lokalnom planiranju, naspram današnjih, pretežito savjetodavnih mjesnih odbora. Marginalizacija lokalne zajednice usmjerila je civilni sektor na djelovanje u okvirima prostornog planiranja i inicirala postepenu afirmaciju kao relevantnog aktera.

prostorno planiranje; tranzicija; mjesne zajednice; akteri; Novi Zagreb

nije evidentirano