hrvatski

Genetski polimorfizam ADH i ALDH

Rezultati novijih istraživanja potvrđuju da je predispozicija za alkoholnu ovisnost i/ili razvoj alkoholizma barem djelomično genetski uvjetovana, a alkoholizam se opisuje kao moždani neuro-psiho-farmakogenetski poremećaj. Nadalje, poznato je da većina enzima uključena u metabolizam alkohola pokazuju genetske polimorfizme koji su etnički različito raspoređeni. Iz toga proizlazi da genetska konstitucija svake osobe (i polimorfizmi prisutni u obliku različitih alelnih varijanti) predstavljaju čimbenike rizika razvoja alkoholizma. Uzimanje alkohola oštećuje praktički sve organske sustave, a najpoznatije je njegovo djelovanje na mozak i jetru sa svojim teškim medicinskim i socijalnim posljedicama za bolesnika i njegovu okolinu. Unesen u organizam, alkohol se odmah resorbira i u jetri razgrađuje kroz nekoliko metaboličkih putova. Više od 90% metabolizma ukupnog etanola odvija se putem alkohol-dehidrogenaze (ADH) kojim se etanol razgrađuje do acetaldehida odgovornog za većinu toksičnih učinaka etanola. Acetaldehid se zatim aldehid-dehidrogenazom (ALDH) oksidira do octene kiseline. Bilo pri pojačanoj aktivnosti ADH ili pri smanjenoj aktivnosti ALDH acetaldehid se nakuplja i predstavlja agens koji očituje svoj toksični učinak. Pojedine izoforme enzima definirane genetskim polimorfizmom očituju se kroz smanjeni ili pojačani metabolički kapacitet razgradnje etanola.

genetski polimorfizam, ADH, ALDH

nije evidentirano