hrvatski

Debljina u školske djece: učestalost i specifičnosti

Broj školske djece i mladih s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom dosegao je epidemijske razmjere u svijetu i u nas. Temelj pouzdanijeg i vjerodostojnijeg međunarodnog praćenja ove pojave je postavljen kad je IOTF prihvatio za međunarodnu uporabu «internacinalne kriterije» koje je objavio Cole i suradnici 2000. godine. Lobstein i Frelut objavili su 2003. godine podatke o prevalenciji prekomjerne tjelesne mase i preuhranjenosti djece u dobi 6-12 i 12-18 godina u Europi. Od 21 zemlje, najveću prevalenciju prekomjerne tjelesne mase u dobnoj skupini 6-12 godina imaju djeca u Italiji 36%, a Hrvatska s 26% na sedmom mjestu. Za djecu u dobi od 12-16 godina, prevalencija prekomjerne tjelesne mase je najviša u Grčkoj 22%, slijede Velika Britanija s 21% i Hrvatska s 20%. Preuhranjene djece je u Europskoj regiji 2 do 7% i taj je broj vrlo stabilan i razlike među zemljama su vrlo male. Kaić-Rak je objavila, da je u Hrvatskoj 2001. godine, u dobi od 7 do 15 godina 5, 5% djece pretilo, 11% ima povećanu tjelesnu masu, 1% je pothranjeno i 69, % je (u prosjeku) normalno uhranjeno. U nekim se gradskim područjima gotovo udvostručio broj pretile djece. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u periodu 1997.-2000. godine, u dobnoj skupini 7-14 godina, je porast prevalencije djece s povećanom tjelesnom masom, s 10, 6% na 11, 6% u periodu 2000.-2005. godine. U istom periodu učestalost pretilosti je porasla s 3, 5% na 6, 9%. Rezultati našeg istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2006.-2008. godine, na reprezentativnom uzorku od 11683 školske djece u dobi od 6, 5 do 18, 5 godina, pokazali su da je 18, 2% dječaka i 15, 2% djevojčica s prekomjernom tjelesnom masom i pretilih je 7, 9% dječaka i 5, 5% djevojčica. Uspoređujući rezultate istraživanja kohorte učenika prvih razreda osnovne škole u Hrvatskoj, 2003-2004. godine i 2006.-2008. godina, učestalost dječaka s prekomjernom tjelesnom masom porasla je s 13, 8% na 14, 9% i djevojčica s 12, 6% na 17, 6%. Preuhranjenih je u prvom razdoblju bilo 8, 3% dječaka i 6, 9% djevojčica, a u drugom 9, 6% dječaka i 8, 6% djevojčica. Mogući uzroci ovakvog stanja te mogućnosti intervencije razmatraju se u cjelovitom radu.

djeca; debljina

nije evidentirano