hrvatski

Likvorska dijagnostika u diferencijalnoj dijagnostici cerebrovaskularnih bolesti

Cerebrovaskularne bolesti (CVB) predstavljaju najčešće bolesti središnjeg živčanog sustava, a moždani udar kao njihova najteža posljedica nalazi se na trećem mjestu uzroka smrtnosti u razvijenim zemljama. Akutno stanje neurološkog bolesnika koje nastaje uslijed moždanog udara zahtijeva brzu laboratorijsku dijagnostiku koja uključuje istovremeno pretragu cerebrospinalne tekućine (CST), krvi i mokraće, na temelju kojih je moguće razlučiti o vrsti i jačini moždanog udara te pratiti tijek bolesti. Analiza cerebrospinalne tekućine (CST) može pružiti značajne podatke o fazi patološkog procesa, veličini oštećenja, i o trenutnom metaboličkom statusu tkiva. Stupanj patološke promjene uglavnom je određen dužinom ishemije, te veličinom i lokalizacijom lezije. Pretraga CST koja uključuje fizikalni pregled, citološku analizu CST i analizu hematogenih pigmenata (Oxi-Hb, Met-Hb, i bilirubin) pridonosi postavljanju diferencijalne dijagnoze moždane ishemije. Biokemijske promjene sadržaja proteina, glukoze, laktata i klorida rezultat su poremećene metaboličke aktivnosti, staničnog oštećenja i smrti, ili imune i upalne aktivnosti, i kao takve ustvari odražavaju biološke promjene kao posljedicu akutnog patološkog procesa a ne sam proces. Nove spoznaje o patofiziologiji ishemije mozga ukazuju da živčane stanice različitih moždanih područja nisu jednako osjetljive na hipoksiju (ishemiju) najvjerojatnije zbog specifične biokemijske organizacije pojedinih dijelova tkiva. Danas se pokušavaju iznaći novi biološki biljezi koji bi omogućili objektivniju procjenu težine oštećenja i imali prognostičku vrijednost. Određuje se niz tvari i ispituje njihov odnos prema težini oštećenja (lokalizaciji i selektivnosti) i ishodu bolesti. Primjerice, mjerenje LDH u CST pokazalo je veliku osjetljivost u cerebralnoj ishemiji koja se pripisuje dugom polu-životu LDH u CST i većoj intracelularnoj koncentraciji. Vrijednosti LDH izmjerene unutar 8 sati nakon inzulta značajno su više u bolesnika s neurološkim oštećenjem u usporedbi s bolesnicima s tranzitornom ishemičnom atakom koja ne rezultira neurološkim oštećenjem. Aktivnost LDH korelira s mjestom i veličinom infarkta. Aktivnost CK-BB izoenzima čini se dobar predskazatelj neurološkog ishoda nakon srčane resustitucije. Pri dogovornoj cut-off vrijednosti od 17 mg/l pozitivna prediktivna vrijednost je 93% a negativna 77%. Zbog svoje neuro-specifičnosti čini se da bi NSE bila osjetljiv biljeg postishemijskog i hemoragijskog oštećenja mozga. S-100 protein u tkivu mozga oslobađa se u CST nakon smrti stanica. Između 8h i 4. dana nakon moždanog udara pokazuje korelaciju s veličinom infarkta, te je koristan u predviđanju kliničkog ishoda u bolesnika s subarahnoidalnom hemoragijom. Vršna vrijednost mijelinskog bazičnog proteina 4-5 dana nakon udara korelira s veličinom lezije i kratkotrajnim kliničkim ishodom. Mnoga klinička istraživanja usmjerena su na dokazivanje osjetljivosti i specifičnosti nabrojenih novijih biljega kao i daljnjem iznalaženju "idealnih" bioloških markera, koji bi omogućili rano prepoznavanje cerebrovaskularnih poremećaja te prevenirali moždani udar.

likvorska dijagnostika; cerebrovaskularna bolest

nije evidentirano