hrvatski

Atribucije školskog uspjeha i školskog neuspjeha kod učenika sa specifičnim teškoćama učenja

Kod djece koja dulji niz godina imaju teškoće u učenju doživljaj učinka vlastitog truda i sposobnosti može se znatno promijeniti. Pripisivanje uspjeha trudu, a neuspjeha nedostatnom trudu ima veliku važnost za proaktivnu samoregulaciju učenja za razliku od ostalih kauzalnih atribucija koje smanjuju proaktivnost, što je posebno važno kod osjetljivih skupina učenika. Stoga su u ovom istraživanju postavljena dva cilja: (1) provjeriti faktorsku strukturu i pouzdanost skale Atribucija školskog uspjeha i neuspjeha (Lončarić, 2014) na skupini učenika koji nemaju i učenika koji imaju specifične teškoće učenja (disleksiju i/ili disgrafiju i/ili diskalkuliju) te (2) utvrditi postoje li statistički značajne razlike između te dvije grupe u atribucijama školskog uspjeha i školskog neuspjeha. U istraživanju je sudjelovao 71 učenik sa specifičnim teškoćama učenja (M=12, 6 godina ; sd= 1, 22 ; 42, 3% djevojčica) i 428 učenika koji nemaju specifične teškoće učenja (M=12, 4 godine, sd=1, 20 ; 54, 9% djevojčica), polaznici petog do osmog razreda osnovnih škola s područja sjevernog dijela Hrvatske. Rezultati faktorske analize ukazuju na dobru konstruktnu valjanost ove skale pri primjeni na obje skupine učenika. Utvrđena je stabilnost faktorske strukture upitnika na promatranim skupinama. Cronbach α koeficijenti pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije za pojedine subskale upitnika kretali su se od 0, 71 do 0, 82 kod skupine učenika tipičnog razvoja te od 0, 71 do 0, 87 kod skupine učenika sa specifičnim teškoćama učenja i po skalama nije bilo većih razlika u koeficijentima dobivenim na različitim grupama. Rezultati su također pokazali da učenici sa specifičnim teškoćama učenja u znatno većoj mjeri situacije u kojima su postigli dobar školski uspjeh pripisuju vanjskim stabilnim te vanjskim nestabilnim uzrocima (naklonosti učitelja i sreći), a školski neuspjeh unutrašnjim stabilnim uzrocima (nedostatnim sposobnostima) te vanjskim stabilnim i nestabilnim uzrocima (teškim i nezanimljivim školskim zadacima i slučajnosti) u usporedbi s ostalim učenicima. Opetovano ponavljanje školskog neuspjeha koji ova skupina učenika objašnjava vanjskim činiteljima ili nedostatnim sposobnostima, ali i pripisivanje uzroka školskog uspjeha vanjskim čimbenicima kao što su sreća na ispitu, lakoća zadatka ili naklonost i dobra volja učitelja ukazuju na mogućnost razvoja depresivnog obrasca izostanka samoregulacije učenja kod učenika sa specifičnim teškoćama učenja te minoriziranje važnosti ulaganja truda, ali i sumnju u vlastite sposobnosti. Rezultati mogu pružiti smjernice svima koji rade s učenicima sa specifičnim teškoćama učenja u inkluzivnim uvjetima i naglašavaju potrebu poticanja i razvijanja proaktivnog obrasca kauzalnih atribucija te važnu ulogu kauzalnih atribucija u kontekstu motivacije za postignućem i samoregulacije učenja.

motivacija i samoregulacija učenja ; atribucije školskog uspjeha i neuspjeha ; specifične teškoće učenja

nije evidentirano