hrvatski

Procjenjuju li se učitelji kompetentnima poučavati darovite učenike : identifikacija, stručna podrška i educiranost učitelja?

Darovitost je složen fenomen, teorijski opisan brojnim definicijama i kriterijima, a u odgojno-obrazovnom sustavu termin daroviti učenici odnosi se na heterogenu skupinu učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama čiji su potencijali ili postignuća značajno iznadprosječni. Poučavanje darovitih učenika traži sustavno organiziranu identifikaciju i praćenje, te kompetentne učitelje koji su osposobljeni poučavati ih u skladu s njihovim odgojno-obrazovnim potrebama. Obzirom na nedostatnu sustavnu brigu za darovite učenike u školskom sustavu i učitelja tijekom inicijalnog obrazovanja u radu se polazi od hipoteze da učitelji u manjoj mjeri identificiraju darovite učenike, imaju nedostatnu podršku stručnih suradnika, da djelomično poznaju osobine ovih učenika, te da se shodno tome i procjenjuju djelomično kompetentnima za rad s darovitim učenicima. Istraživanje je provedeno na uzorku 118 učitelja razredne nastave zaposlenih u četiri županije. Kreiran je mjerni instrument koji uz niz nezavisnih varijabli sadrži Skalu samoprocijenjih kompetencija za poučavanje darovitih učenika dobrih metrijskih karakteristika (Cronbach α =0, 83). Rezultati istraživanja govore o nedovoljnoj identifikaciji darovitih učenika jer tek polovica učitelja procjenjuje da u razredu ima darovitog učenika, samo 6% učitelja ima službeno identificirane darovite učenike u razredu, s vrlo upitnim razumijevanjem termina službene identifikacije. Tek 10% učitelja imalo je osrednju razinu podrške stručnih suradnika u radu s darovitim učenicima. Učitelji procjenjuju da u većoj mjeri poznaju osobine darovitih učenika (M=2, 74) i da se u većoj mjeri procjenjuju kompetentnima poučavati darovite učenike (M=2, 9). Smatraju da su osrednje educirani za poučavanje darovitih učenika (M=2, 33), što je očekivano obzirom na nepostojanje obveznog kolegija za stjecanje kompetencija za poučavanje ovih učenika u formalnom obrazovanju učitelja. Slično, tijekom trajnog profesionalnog razvoja kompetencije za rad s darovitim učenicima steklo je tek 24% učitelja. Iako oskudno educirani, suprotno postavljenoj hipotezi učitelji se procjenjuju u većoj mjeri kompetentnima poučavati darovite učenike, što može govoriti o njihovoj spremnosti i moguće tek površnom razumijevanju ovog fenomena utemeljenoga na predrasudama o darovitim učenicima. Zaključno, učitelji poučavaju uglavnom neidentificirane darovite učenike u razredima, s nedostatnom razinom osposobljenosti tijekom inicijalnog i trajnog profesionalnog razvoja i oskudnom podrškom stručnih suradnika. Da bi daroviti učenici mogli realizirati svoje potencijale, treba usustaviti proces njihove identifikacije i praćenja, te osiguravanja individualizacije u radu i obogaćivanja programa rada, koji je jedino moguće uz kompetentne učitelje kao nositelja procesa poučavanja darovitih učenika. Ključne riječi: daroviti učenici, učitelji, poučavanje, identifikacija, kompetentnost

daroviti učenici ; učitelji ; poučavanje ; identifikacija ; kompetentnost

nije evidentirano