hrvatski

Timski pristup bolesnicima s tumorima glave i vrata

Uloga doktora dentalne medicine, poglavito specijalista oralne medicine u timu za liječenje karcinoma glave i vrata je dvostruka, nezamijenjivni su u ranom prepoznavanju karcinoma, kao i u skrbi za bolesnike tijekom radioterapije. U Hrvatskoj, od nedavno pojedinim bolesnicima s tumorima glave, vrata i usne šupljine dostupna je potpuna oralna skrb u smislu adekvatne i stručne brige za oralno zdravlje, pomoći u provetku radioterapije u cijelosti, smanjenju intenziteta akutnih komplikacija (oralni mukozitis), te smanjenju i prevenciji kroničnih komplikacija zračenja (kserostomija, radijacijski karijes, osteoradionekroza, trizmus). Uspjeh liječenja bolesnika s karcinomom glave i vrata ovisi o stadiju bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze. U početnim stadijima bolesti moguće je postići visoku stopu izliječenja primjenjujući samo jedan od modaliteta liječenja, dok u uznapredovalim stadijima bolesti uz primjenu sva tri modaliteta liječenja (kirurgija, radioterapija i kemoterapija) rezultati i dalje nisu zadovoljavajući. U Hrvatskoj je manje od trećine bolesnika kod kojih je tumor otkriven u početnom stadiju. Neprocijenjiva je uloga specijalista oralne medicine u ranom prepoznavanju tumora usne šupljine i orofarinksa. Napredak suradnje između specijalista oralne medicine i kirurga glave i vrata omogućiti će povećanje broja bolesnika s početnim stadijem bolesti. Kod većine bolesnika operacija i zračenje dio su liječenja. Liječenje kod rano otkrivenih tumora je učinkovito i ne mijenja kvalitetu života, dok kod uznapredovalih tumora dovodi do trajnih promjena u kvaliteti života. Tumori u području gornjeg aerodigestivnog sustava, kao i svaka kirurška intervencija u tom području narušavaju i tri vrlo važne funkcije: disanje, gutanje i govor. Ciljevi operacije su postići kontrolu bolesti (prvi i navažniji), zadovoljavajuću funkciju i prihvatljiv izgled. Kirurško liječenje sastoji se od resekcije primarnog tumora, primjerenog zbrinjavanja limfnih čvorova na vratu, te rekonstrukcije defekta nastalog nakon odstranjenja primarnog tumora. Osnovna značajka rekonstrukcije je nadomještanje izgubljene funkcije. U zbrinjavanju defekta možemo koristiti kirurški jednostavne metode (sekundarno cijeljenje, primarni šav), nešto složenije (slobodni kožni transplantati, lokalni i regionalni režnjevi), te najsloženije (slobodni režnjevi). Nekada je vrijedilo načelo korištenja najjednostavnijih metoda kada god je to moguće. Danas važeći svjetski standardi nalažu korištenje rekonstruktivne metode koja će dati najbolji funkcionalni rezultat.

tumori glave i vrata ; multidisciplinarni pristup

nije evidentirano