hrvatski

Schengenski sporazum i ulazak Republike Hrvatske u Schengenski prostor

Slobodno kretanje ljudi nužno se vezuje uz ukidanje graničnih kontrola. Svjesni te činjenice bili su i tvorci Rimskog ugovora o osnivanju EEZ-a ili Zajedničkog tržišta iz 1957. godine kojim su zemlje članice, među ostalim, osigurale i slobodno kretanje ljudi na području Zajednice. Svjetska globalna gibanja ubrzala su potrebu za prestrojavanjem u EZ-u, a što je rezultiralo zaključivanjem Ugovora o Europskoj uniji u Maastrichtu 1992. godine. Da europsko ujedinjenje predstavlja proces dokaz je i Amsterdamski sporazum iz 1997. godine, kojim je Ugovor iz Maastrichta revidiran. Europski prostor tijekom svoje novije povijesti (nakon II. svjetskog rata) bilježi velike i radikalne promjene glede graničnog režima i uloge granica. Umjesto nekadašnjeg rigoroznog graničnog režima i upravljanja nadzora granica, za ulaz u prostor Zapadne i Istočne Europe, u suvremenim uvjetima dolazi do liberalizacije istog. Namjera je da se na prostoru EU uspostavi jedinstveno tržište, te omogući brži protok ljudi, roba, usluga i kapitala, usvajanjem Schengenskih sporazuma.

Schengenski sporazum; granice; Schengenski prostor

nije evidentirano