hrvatski

UTJECAJ REMIFENTANILA NA DUGOROČNU FACILITACIJU DISANJA

Cilj istraživanja bio je utvrditi hoće li intravenska infuzija agonista µ-opioidnih receptora remifentanila spriječiti pojavu dugoročne facilitacije freničkoga živca (pLTF) u modelu ponavljanih intermitentnih hipoksija u odraslih mužjaka štakora vrste Sprague-Dawley, koji su obostrano vagotomizirani, paralizirani i mehanički ventilirani te anestezirani uretanom. Remifentanilska (n=12) i naloksonska skupina životinja (n=4) primale su trajnu infuziju remifentanila u dozi 0, 5 µg/kg/min, dok je kontrolna skupina životinja (n=6) primala infuziju 0, 9% NaCl. Sve životinje bile su podvrgnute protokolu akutne ponavljane hipoksije (AIH protokol). Vršna aktivnost freničkog živca (pPNA), frekvencija disanja (f), trajanje inspirija (Ti), ekspirija (Te) te ukupno trajanje respiracijskog ciklusa (Ttot) mjereni su tijekom svih pet hipoksijskih epizoda, te 15, 30 i 60 minuta nakon poslijednje hipoksije. Dobivene vrijednosti uspoređivane su s početnim vrijednostima prije izlaganja životinja protokolu akutne ponavljane hipoksije. U remifentanilskoj skupini određena još jedna točka mjerenja u kojoj se nakon zaustavljanja infuzije remifentanila, nakon 15 minuta mjerila vršna aktivnost freničkoga živca kao i trajanje pojedinih faza u ciklusu disanja koje su uspoređene s aktivnošću freničkoga živca prije početka primjene infuzije remifentanila. U naloksonskoj skupini primjenjena je jednokratna doza anatagonista µ-opioidnih receptora naloksona u dozi 0, 1 mg/kg. U kontrolnoj skupini životinja, vršna aktivnost freničkog živca (pPNA) bila je statistički značajno veća 60 minuta nakon poslijednje hipoksije (T60, povećanje od 138, 8±28, 3 %, p=0, 006) u odnosu na početne vrijednosti, tj. primjećena je pojava pLTF-a. U remifentanilskoj skupini životinja, nije primjećena statistički značajna razlika vrijednostima pPNA u vremenskoj točki T60 u usporedbi s početnim vrijednostima (smanjenje od 5, 3±16, 5%, p>0, 05), tj. nije došlo do nastanka pLTF-a. Vršna aktivnost freničkog živca petnaest minuta nakon zaustavljanja infuzije remifentanila povećala se u odnosu na početne vrijednosti za 93, 2±40, 2% (p<0, 05), te je ostala povećana tijekom slijedećih 30 minuta. To je značilo da nakon prestanka infuzije remifentanila a nakon izlaganja životinja AIH protokolu dolazi do nastanka pLTF-a. Primjena antagonista µ-opioidnih receptora naloksona 60 minuta nakon poslijenje hipoksije dovela je do statistički značajnog povećanja vrijednosti pPNA (povećanje od 309±21, 3%, p<0, 05), odnosno došlo je do nastnka pLTF-a- Možemo zaključiti kako je primjena remifentanila, kratkodjelujućeg agonista µ-opioidnih receptora, reverzibilno spriječila pojavu freničkog LTF-a.

dugoročna facilitacija; intermitentna hipoksija; remifentanil; frenički živac; dugoročna potencijacija; srednji arterijski tlak opioidi

nije evidentirano