hrvatski

Vladimir Jurko Glaser

U prošlom stoljeću teorijskom fizikom dominirala je kvantna teorija polja - prirodno poopćenje kvantne mehanike u koju su ugrađeni i zahtjevi teorije relativnosti. Ta teorija nastoji objasniti strukturu tvari od subatomskih čestica do samog svemira kao cjeline. Uže, matematički naglašeno područje kvantne teorije polja je aksiomatska teorija polja u kojoj je naš teorijski fizičar Vladimir Jurko Glaser bio jedan od vodećih svjetskih autoriteta. Rodio se u Gorici 21. travnja 1924., a umro u Ženevi 22. siječnja 1984. Elektrotehniku i teorijsku fiziku studirao je na Zagrebačkom sveučilištu posvetivši se u cijelosti matematički rigoroznim aspektima teorije kvantnih polja. Prva iskustva stekao je u čuvenom Seminaru Wernera Heisenberga u Göettingenu na temeljima kojih je doktorirao 1953. Postao je prvim pročelnikom Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković. Kao već formiran teorijski fizičar 1957. odlazi u Europsko Središte za Nuklearna Istraživanja (CERN) u Ženevi gdje je do kraja života radio kao stalni član Teorijskog odjela. Najznačajniji Glaserovi znanstveni doprinosi spadaju u područja aksiomatske kvantne teorije polja i istraživanja procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacije analitičke S-matrice. Formulirao je teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom došavši, prvi u svijetu, do disperzijskih relacija za elektromagnetske strukturne funkcije, bavio se također i problemom transportnih pojava, posebice istraživanjem električne vodljivosti kovina. Još 1955. napisao je udžbenik “ Kovarijantna kvantna elektrodinamika” , jedan od prvih sveučilišnih udžbenika kvantne elektrodinamike u svijetu, a prvi i jedini takav na hrvatskom jeziku. Do danas je taj udžbenik ostao temeljnom vezom matematički strogo formulirane fizikalne teorije.

Glaser; teorijski fizičar

nije evidentirano