hrvatski

Hrvatska stranka prava i Domovinski rat

Hrvatska stranka prava aktivno je sudjelovala u Domovinskom ratu. Organiziranjem stranačkih paravojnih postrojbi HOS-a koje su se vrlo brzo integrirale u regularne postrojbe Hrvatske vojske, HSP dala je svoj doprinos u Domovinskom ratu. Osnovni cilj izlaganja je prikazati glavne političke ciljeve stranke (između ostaloga i organiziranje HOS-a), najvažnije osobe u stranci i prikazati stranačke izborne kampanje (u prvom redu kampanje iz 1992. i 1995.) kao kulminaciju svrhovite komunikacije o politici u pluralističkoj demokraciji koja se odvija između političkih aktera, medija i javnosti. Taj fenomen izaziva veoma velik interes suvremenih politologa, sociologa, povjesničara, političkih komunikologa i drugih znanstvenika diljem svijeta. Tijekom svojim izbornih kampanja HSP deklarirala se kao stranka s najžešćim nabojem antijugoslavenstva i antikomunizma. Prikazivali su se i identificirali kao stranka velikog povijesnog i tradicijskog backgrounda. Nezavisna nacionalna država i vrijednosti Domovinskog rata za pravaše je tijekom svih izbornih kampanja bila vodeća tema i najveća vrijednost te su tradicionalno polagali prava na definiranje hrvatskog sna, pitanja, svijesti tj. općenito hrvatstva. Kao sljedbenici Starčevićeve i Kvaternikove ideologije, pravaši nikome nisu priznavali dosljedniju državotvornost od one što je sami ispovijedaju. Osnovna stranačka ideologija HSP-a bila je radikalni hrvatski nacionalizam pri čemu je vodstvo stranke prisvajalo monopol na jedino ispravno tumačenje hrvatskih nacionalnih interesa. Stranka je rabila termin NDH, organizirala proslave 10. travnja, zagovarala granicu na Drini i plebiscitarno ujedinjenje sa Bosnom i Hercegovinom. Također, samo osnivanje paravojnih postrojbi navodilo je na ustašonostalgiju HSP-a jer je u Drugom svjetskom ratu kratica HOS označavala Hrvatske oružane snage, vojsku NDH, kao i to da su neke postrojbe nosile imena po ustaškim časnicima. Iako je zagovarala NDH i ustaški pokret, odricala se ustaških zločina i zločinačkog ustaškog režima, argumentirajući da je ustaški režim imao fašistički i totalitarni karakter a ne država. Pravaši NDH nisu htjeli poistovjećivati sa režimom nego su smatrali da ga je trebalo promijeniti. Obilježavanje 10. travnja devedesetih godina nije nužno značilo slaviti fašizam i političko-ideološki karakter NDH nego obilježavanje sjećanja na osnivanje jedne hrvatske države. U tome je bio paradoks.

Hrvatska stranka prava ; Hrvatske obrambene snage ; Domovinski rat ; politički identitet ; politički simboli

nije evidentirano