hrvatski

Uloga geografije u obrazovanju prostornih planera: primjer Hrvatske

Dugogodišnja tradicija i pozitivna praksa u sustavu prostornog planiranja Hrvatske u tranzicijskom su razdoblju izložene korjenitim promjenama. Temeljno obilježje te nove prostorno-planerske paradigme jačanje je sektorskog i partikularističkog pristupa planiranju, na račun slabljenja prethodno prisutne interdisciplinarnosti i inherentnog mu suradničkog odnosa između različitih struka. To se, između ostaloga, odrazilo i u slabljenju mjesta i uloge geografije prostornom planiranju. Takve promjene rezultirale su nizom negativnih posljedica koje se manifestiraju i u brojnim prostornim konfliktima. Kritička analiza uzroka upućuje da je temeljni čimbenik iskazanih nepovoljnih trendova neodgovarajući zakonodavni okvir iz tog resora. U radu se stoga argumentira važnost uloge geografije u sustavu prostornog planiranja, posebno njezin doprinos u obrazovanju prostornih planera. Povezano s tim, pobliže je razmotren položaj geografije u zakonodavnoj osnovi prostornog uređenja u Hrvatskoj, argumenti za važniju ulogu struke u prostornom planiranju te obrazovanje za poslove prostornog planiranja u Europskoj uniji.

prostorno planiranje; geografija; obrazovanje; Hrvatska

nije evidentirano