hrvatski

Strateški obrasci i konkurentska prednost poduzeća u hiperkonkurentskim uvjetima

Dinamičnost konkurenata sve je izraženija u mnogim industrijama, štoviše i u onima koje su se do nedavno smatrale relativno stabilnima. Prisutan je pomak u konkurentskim uvjetima koji je vidljiv kroz nagli porast konkurentske aktivnosti, veću promjenjivost u profitabilnosti industrija, kao i izraženiju promjenu u tržišnim udjelima. Prednosti poduzeća postaju više privremene prirode budući da su u okolini prisutni razni poremećaji, a potezi i aktivnosti konkurenata sve su učestaliji pa poduzeća moraju konstantno osmišljavati i pronalaziti nove prednosti i konstantno pratiti promjene na tržištu i poteze konkurenata. Predmet istraživanja ove doktorske disertacije jest analizirati povezanost strateških obrazaca i konkurentske prednosti poduzeća u hiperkonkurentskim industrijama. Iako u svijetu raste broj empirijskih istraživanja koja se bave problematikom postizanja i zadržavanja konkurentske prednosti u hiperkonkurenciji, ona prvenstveno u fokusu imaju analizu konkurentske dinamike i utjecaj na financijsku uspješnost poduzeća. Međutim, do danas nije postojao konceptualni okvir strateškog ponašanja, odnosno predložak strategija koje poduzeća koriste za postizanje konkurentske prednosti u uvjetima hiperkonkurencije. Kako bi se istražilo u kojoj mjeri određeno ponašanje poduzeća utječe na poslovnu uspješnost poduzeća u hiperkonkurentskim uvjetima, najprije su definirana i strukturirana ponašanja poduzeća koja su uokvirena u novo oblikovanu tipologiju strateških obrazaca poduzeća. Strateški obrasci poduzeća određeni su dvjema ključnim varijablama koje definiraju i utječu na ponašanje poduzeća u hiperkonkurenciji: (1) agilnost poduzeća i (2) strateška inovativnost poduzeća. Ovisno o razini pojedine varijable, teorijski su razvijeni mogući strateški obrasci u ponašanju poduzeća, odnosno četiri skupine diferentnih strategija koje poduzeća slijede u hiperkonkurenciji. Za svaku od ključnih varijabli konstruirana je posebna mjera ispitivanjem stavova članova vrhovnog menadžmenta. Istraživanje je provedeno na osnovnom skupu od ukupno 104 poduzeća koja posluju u hiperkonkurentskim uvjetima. Za prikupljanje primarnih podataka provedeno je anketno istraživanje, a konačni se uzorak sastoji od 61 poduzeća što predstavlja stopu povrata od 58, 65%. Rezultati istraživanja pokazuju kako varijable agilnost poduzeća i strateška inovativnost poduzeća predstavljaju značajan prediktor vjerojatnosti da će poduzeće koje posluje u hiperkonkurentskim uvjetima ostvariti rast profitabilnosti. Drugim riječima, navedene varijable predstavljaju ključne karakteristike ponašanja poduzeća u hiperkonkurentskim industrijama ukoliko žele opstati i postići konkurentsku prednost. Ova doktorska disertacija doprinosi literaturi strateškog menadžmenta pružajući nove spoznaje u razumijevanju strateškog ponašanja poduzeća u hiperkonkurentskim industrijama, kao i međusobnog odnosa razine strateške inovativnosti i/ili agilnosti poduzeća na postizanje privremene konkurentske prednosti, odnosno na promjenu u poslovnoj uspješnosti poduzeća. Rezultati i zaključci istraživanja pružaju empirijske dokaze koji mogu pomoći u razumijevanju determinanti ponašanja poduzeća u navedenim uvjetima. Identificiranje važnih faktora, procesa i dinamike koja utječe na postizanje konkurentske prednosti u uvjetima hiperkonkurencije kao i utvrđivanje veze između strateškog ponašanja poduzeća i promjene u poslovnoj uspješnosti poduzeća važno je u identifikaciji načina na koje hrvatska poduzeća podižu svoju konkurentnost u specifičnim uvjetima.

hiperkonkurencija; konkurentska prednost; poslovna uspješnost poduzeća; vrhovni menadžment

nije evidentirano