hrvatski

Evaluacija učinaka programa "Rastimo zajedno plus"

Program podrške roditeljstvu djeci s teškoćama u razvoju pod nazivom „Rastimo zajedno PLUS“ razvijen je 2012./2013. godine u okrilju UNICEF-a za Hrvatsku na temelju programa radionica s roditeljima najmlađe djece „Rastimo zajedno“ (Pećnik i Starc, 2010.) koji se od 2008. godine provodi u vrtićima i obiteljskim centrima širom Hrvatske. Svrha programa „Rastimo zajedno PLUS“ je omogućiti protok informacija, znanja, vještina i podrške koji roditeljima koriste u ispunjavanju njihovih roditeljskih odgovornosti te promiču rast i razvoj i roditelja i djeteta. Program provodi suvoditeljski par (psiholog/socijalni radnik/defektolog) kroz ciklus tjednih, dvosatnih, standardiziranih radionica kojih u dužem ciklusu ima jedanaest, a u kraćem šest. Provjera učinkovitosti i primjerenosti novog programa „Rastimo zajedno PLUS“ odvijala se u proljeće 2013. godine, kroz suradnju stručnjaka koji su se odazvali sudjelovanju u projektu razvoja programa (u ulozi voditelja radionica ili koordinatora skupine za usporedbu) i roditelja (sudionika programa odnosno skupine za usporedbu). Dulji ciklus radionica proveden je s ukupno 8 grupa roditelja u Dječjem vrtiću „Vrbik“ u Zagrebu, Udruzi gluhih u Rijeci te obiteljskim centrima bjelovarsko-bilogorske, dubrovačko- neretvanske, istarske, primorsko-goranske, šibensko-kninske i vukovarsko-srijemske županije. Kraći ciklus radionica proveden je s 5 grupa roditelja u dječjim vrtićima „Radost“ u Crikvenici i „Cekin“ u Slavonskom Brodu, Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te u „Malom domu“ u Zagrebu. Skupinu za usporedbu sačinjavaju roditelji iz dječjih vrtića u Zagrebu, Rijeci, Opatiji, Šibeniku, Zadru, Osijeku i Slavonskom Brodu. Evaluacijsko istraživanje provedeno je kako bi se saznalo utječe li (i kako) sudjelovanje u programu na subjektivni doživljaj roditeljstva, roditeljska uvjerenja i interakciju s djetetom s razvojnim teškoćama. Evaluacija učinka programa učinjena je po modelu 'prije-poslije intervencije' uz skupinu koja nije sudjelovala u programu te je korišten kvazi-eksperimentalni dvokratni nacrt s neujednačenom netretiranom skupinom. Podaci su prikupljani opsežnim upitnikom koji je uključivao cjelovite ili prilagođene mjere roditeljskog stresa (izostanak podrške obitelji u odgoju djeteta, discipliniranje djeteta, ograničenja roditeljske uloge, Profaca i Arambašić, 2004), roditeljskog morala (Trute & Hiebert-Murphy, 2005), obiteljskih potreba (potreba za informacijama, osobnom podrškom te podrškom u komunikaciji s okolinom, Bailey i Simeonsson, 1988, prema Kralj i Ljubešić, 2012), interakcije s djetetom rane dobi (Pećnik i Starc, 2010), kao i nekoliko mjera razvijenih za potrebe ovog istraživanja. U izlaganju će biti prikazani rezultati evaluacije učinaka programa iz roditeljske perspektive te raspravljane njihove implikacije za unapređenje programa i njegove evaluacije.

podrška roditeljstvu, evaluacija programa, djeca s teškoćama

nije evidentirano