Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 724715

Mehanizam toksičnog djelovanja okratoksina A i fumonizina B1


Domijan, Ana-Marija
Mehanizam toksičnog djelovanja okratoksina A i fumonizina B1 2005., doktorska disertacija, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb


Naslov
Mehanizam toksičnog djelovanja okratoksina A i fumonizina B1
(Mechanisam of ochratoxin A and fumonisin B1 toxicity)

Autori
Domijan, Ana-Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
9.12

Godina
2005

Stranica
81

Mentor
Peraica, Maja

Ključne riječi
Okratoksin A; fumonizin B1; oksidacijski stres; bubreg; jetra; pokusne životinje
(Ochratoxin A; fumonisins B1; oxidative stress; kidney; liver; experimental animals)

Sažetak
Mikotoksini okratoksin A (OTA) i fumonizin B1 (FB1) imaju nefrotoksično, hepatotoksično, genotoksično i karcinogeno djelovanje u pokusnim životinjama. Cilj ovog rada bio je dokazati da li je oksidacijski stres mehanizam toksičnog, odnosno genotoksičnog učinaka OTA i FB1 na pokusnim životinjama. Odrasli mužjaci štakora soja Wistar tretirani su svakodnevno peroralno s OTA (5 ng/kg tj.t., 0, 05 mg/kg tj.t. i 0, 5 mg/kg tj.t., 15 dana) i/ili s FB1 (200 ng/kg tj.t., 0, 05 mg/kg tj.t i 0, 5 mg/kg tj.t., 5 dana). Najniže doze odgovaraju njihovom dnevnom unosu ljudi u Europi. Oksidacijsko oštećenje lipida i proteina praćeno je mjerenjem koncentracije malondialdehida (MDA), odnosno proteinskih karbonila u homogenatu jetre i bubrega. Nađeno je da OTA i FB1 povećavaju koncentraciju MDA i proteinskih karbonila u jetri i bubregu, a taj je učinak za oba mikotoksina ovisan o dozi i izraženiji u bubregu. Do značajnog porasta ovih parametara u životinja tretiranih kombinacijom OTA+FB1 došlo je i u jetri i u bubrezima u usporedbi sa životinjama tretiranim odgovarajućom dozom FB1, a u nekim slučajevima i u usporedbi s odgovarajućom dozom OTA. Ovi rezultati upućuju da su zajedničkim djelovanjem OTA i FB1 lipidna peroksidacija i oksidacijsko oštećenje proteina veći, a učinak je potencirajući. Rezultati istraživanja katalitičke aktivnosti katalaze i superoksid dizmutaze (SOD-a) ukazuju da su ti antioksidacijski enzimi u jetri i bubregu niži samo pri primjeni vrlo visokih doza OTA, dok FB1 nema učinka na njihovu aktivnost. Zajednički tretman s OTA+FB1 u jetri nije imao učinka na katalitičku aktivnost katalaze i SOD-a, kao i na katalitičku aktivnost SOD-a u bubregu gdje se je katalitička aktivnost katalaze značajno smanjila. Oksidacijsko oštećenje DNA praćeno je mjerenjem dužine i intenziteta repa bubrežnih stanica dobivenih komet testom bez i s Fpg enzima. Dužina repa i intenzitet repa u bubrežnim stanicama svih životinja tretiranih s OTA, FB1 i OTA+FB1 dobiveni komet testom s Fpg enzimom bila je značajno veća nego komet testom bez Fpg enzima te je ukazala na oksidacijsko oštećenje DNA. Intenzitet repa dobiven komet testom bez i s Fpg enzimom u životinja tretiranih kombinacijom OTA+FB1 bio je veći od sume intenziteta repa dobivene pojedinačnim mikotoksinom što ukazuje na njihov sinergizam u oksidacijskom oštećenju DNA. Značajan sinergistički genotoksični učinak nađen i kod kombinacije najnižih doza OTA i FB1 upotrijebljenih u ovom istraživanju, jer su tim dozama ljudi u Europi svakodnevno izloženi. Dužina repa i intenzitet repa u bubrežnim stanicama određenim komet testom bez Fpg enzima u životinja tretiranih pojedinačnim kao i kombinacijom mikotoksina bili su značajno veći nego u kontrolnim skupinama životinja što pokazuje da su uključeni i neki drugi mehanizmi oštećenja DNA.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Farmacija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0022018

Ustanove
Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ana-Marija Domijan, (222653)