hrvatski

Strukturne prilagodbe - osnovni izazovi hrvatske ekomomije

Nakon Velike krize (1929.-1933.) najveći je gospodarski poremećaj globalne razine Velika depresija (otpočeta potkraj 2007.), čiji produljeni učinci su trajno prisutni u razdoblju od protekle četiri godine. Kriza, inicijalno otpočeta kao posljedica nekontrolirane deregulacije u financijskom sektoru SAD, ubrzo se proširila, najprije geografski, a zatim i segmentirano, zahvativši sektor realne ekonomije ; počev od građevinarstva do prerađivačke industrije. Kako pronaći prave odgovore na globalnoj razini, odgovornost je koju sve više preuzima grupa ekonomski vodećih zemlja okupljenih u grupu G 20, te Brettowoodske institucije (MMF, Svjetska banka), uz snažno prisustvo i angažman Europske unije, poglavito kroz aktivnosti Europske komisije. U ukupnosti promatrano, nedvojbeno je da su duboke promjene i reforme na globalnoj sceni, a i unutar pojedinih dijelova svijeta, te i individualno pojedinih zemlja, neizbježne. Kako u takvim okolnostima i u takvom koordinatnom sustavu Hrvatska može, uz postojeće hipoteke i ograničenja, pronaći prostor za strukturne prilagodbe koje već kasne desetljeće i više, čime su postale i znatno zahtjevnije, tema je istraživačkog interesa i analize ovog rada. Proučavanjem događanja proteklog desetljeća ukazuje se na ono što se (nije) činilo u funkciji formuliranja ovih promjena koji su sastavni dio učinkovite i uspješne mainstream ekonomske politike. Isto tako nedvojbeno je da će to u razdoblju koje slijedi, a imajući u vidu i novi okvir članstva u Europskoj uniji zahtijevati će i sposobnost i angažman političke elite da bude predvodnik tih promjena. Ali, isto tako i ne manje važno, to će zahtijevati i komunikaciju s općom javnošću, kako bi promjene bile prepoznate kao neophodne, a potom i prihvaćene i podržane.

Velika kriza; Velika depresija; nacionalne gospodarske krize; strukturne reforme; strukturne prilagodbe; gospodarski zaokret; Brettonwoodske institucije; EU i Europska komisija

nije evidentirano