hrvatski

Obzorja nesnošljivosti u operama "Adel i Mara" J. Hatzea i "Adelova pjesma" I. Paraća

Pripovijest o zabranjenoj ljubavi između mladoga muslimanskoga trgovca iz Klisa te splitske katolkinje u Dalmaciji XVI. stoljeća nadahnula je različite epske, dramske i operne adaptacije. Potonju skupinu čine dvije hrvatske opere nastale u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća, Adel i Mara Josipa Hatzea (1932) i Adelova pjesma (1941/1951) Ive Paraća. Ova ih studija razmatra komparativnom analizom koja čitatelje može podsjetiti na članak Josipa Andreisa Luka Botić dva puta na opernoj pozornici (1979), no od njega se između ostalog razlikuje naglašavanjem važnosti dimenzije društveno-političkoga i kulturnoga konteksta. Shodno tome, procesi adaptacije epa Bijedna Mara (1861) Luke Botića i istoimene drame (1922) Nike Bartulovića koje su proveli dvojica skladatelja i njihovi libretisti razmatraju se s posebnim naglaskom na političko-ideološku klimu u Splitu između dva svjetska rata, koju uvelike obilježava animozitet između protalijanskih i proslavenskih struja, a u čemu je važnu ulogu imao pokret Orjuna, čiji je Bartulović bio pripadnik. Recepcija dviju opera pokazuje da je Hatzeova opera, po svemu sudeći uslijed nekih svojih skladateljskih obilježja, kroz cijelo dvadeseto stoljeće imala povoljniji prijem unatoč tome što je snažno određena specifičnim ideološkim kontekstom vremena nastanka, nasuprot Paraćevoj operi, čiji su potencijali za „političko“ čitanje manje izraženi. Dok opera Adel i Mara naglašava razlike između dviju vjerskih i/ili etničkih skupina upotrebom orijentalizama i procesom Adelove „glazbene asimilacije“, Adelova pjesma, posebice u reviziji iz 1951. g., nastoji djelovati na „univerzalniji“ način, što se također može iščitavati na pozadini novih društveno-političkih prilika.

opera, Split, Luka Botić, Orjuna, etnički i religijski sukob, asimilacija

nije evidentirano