hrvatski

O životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla prema nekim srednjovjekovnim statutima Način držanja i pašarenja (I. dio)

U Europi se zabranjuje uzgoj i ograničava držanje životinja u gradu tek od 16. stoljeća, a u našim gradovima to se naređuje znatno ranije (Korčula 1265. g., Dubrovnik 1272. g., Zadar i Split 1312. g., Trogir 1322. g., Šibenik 1382. g., i Rijeka 1530. g.). Iz Korčulanskog statuta (1214.) vidljivo je da je u gradu bilo zabranjeno držati prasce ili prasice, osim u vremenu od Sv. Mihovila do Božića. Zadarski statut (1305.) je propisivao da svaka osoba koja je u gradu imala svinje, jednu ili više njih, bila dužna otpremiti izvan grada Zadra, a ako bi se dogodilo da je neka svinja hodala po gradu, bilo ju je svakome slobodno zaklati, bez ikakve kazne. Prema Statutu grada Splita (1312.) nitko se u gradu Splitu ni u predgrađu nije smio usuditi držati nekog prasca ili prasicu od poklada pa sve do blagdana Svih svetih, ni u kući ni izvan kuće, pod prijetnjom kazne. Nitko nije smio držati svinje u Splitu, a ako bi ih htio držati morao ih je držati u kući. Nitko nije smio držati na dvorištu više od jedne krave s njenim teletom do dvije godine pod prijetnjom kazne za svakog prekršitelja. Nije se smjelo držati svinju ili krmaču na dvoru, već samo u staji pod prijetnjom kazne. Prema Statutu grada Trogira (1332.) nitko u gradu Trogiru niti u njegovu prigrađu nije smio držati svinje, osim ako ih je držao zatvorene pod prijetnjom kazne, a svatko tko ih je prijavio dobivao je polovicu globe. Nitko na području Bale nije smio držati svinje pod kaznom od 25 malih libara, koja pripada općini. Te životinje nije mogao držati zato što onečišćuju kraj, prljaju pašnjake i čine veliku štetu siromašnim ljudima, a od njih nema nikakve koristi. Na otoku Pagu, ako su životinje oboljele, zaudarale te nevlastito zaražene boginjama ili drugim sličnim bolestima, nisu se ni na koji način mogle niti smjele dovoziti na otok niti preko otoka. Ograničenje kretanja i dopuštenje paše prema srednjovjekovnim statutima bilo je od blagdana do blagdana, odnosno od datuma do datuma na pojedinim dijelovima otoka ili grada. Osim što je životinjama bilo ograničeno kretanje, pašarenje s ciljem da se umanji šteta u polju, vinogradu, neki su statuti propisivali označavanje životinja. Njihovo kažnjavanje, u slučaju učinjenja štete, ovisilo je o vrsti životinje, njenoj blizini mjesta nastanka štete, ili i postojanje materijalnih dokaza bila je u nekim slučajevima presudna za donošenje odluke koja kazna će biti propisna kao i što s počiniteljem štete (Poljički statut). U statutima je propisana kazna zlouporabe tuđe lokve (pojilišta) te ograničen broj životinja koje su se mogle držati.

srednjovjekovni statutu; životinje; proizvodi životinjskog podrijetla; držanje; pašarenje

nije evidentirano