Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 722790

Na putu do naglasne norme (oprimjereno imenicama)


Martinović, Blaženka
Na putu do naglasne norme (oprimjereno imenicama), Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada ; Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2014 (monografija)


Naslov
Na putu do naglasne norme (oprimjereno imenicama)
(On the way towards an accentual norm (exemplified by nouns))

Autori
Martinović, Blaženka

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada ; Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Grad
Zagreb

Godina
2014

Stranica
209

ISBN
978-953-169-265-6

Ključne riječi
naglasna norma; opća naglasna pravila; općeparadigmatski naglasak; naglasna tipologija; promjenljivi tip; uzorci; leksičke dublete; uzus; kodeks;
(accentual norm; general rules; general paradigmatic accentuation; accentual typolgy; changeable type; accentual patterns; lexical doublets; usage; codex;)

Sažetak
Proširene naglasne inačice razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezika (koje su rezultat činjenice da se idealna kodificirana norma gotovo nikada u cijelosti ne ostvaruje) uzrok su suvremenih preispitivanja norme, i odnosa norme i uzusa. Na tomu smo se tragu i mi zatekli pa smo otkrivali kolebanja koja se dadu opisati i kategorizirati, slijedeći dionice normiranja koje idu od popisa preko opisa pa sve do prijedloga propisa. Prihvatljivo i prihvaćeno osnovna su načela kojima se vodimo u brisanju razrožnosti uzusa i norme  u vremenu kada evolutivni doseg jezika gipkošću stabilizira normu. Naglasci su u jezičnoj uporabi rezultat varijantnosti standardnoga jezika koji se krije u postulatu o elastičnoj stabilosti standarda i koji, razumije se, postoji i u području naglašivanja. Ondje gdje ne vlada ujednačenost, ponudili smo moguća rješenja: unutar leksičkih dvostrukosti, paradigmatskih dvojbenosti i tipološkoga razvrstavanja. Bistrimo opća naglasna pravila i naglasnu tipologiju koja se iz svega nameće. Leksičke su višestrukosti najčešće motivirane upravo dvojbenim raspodjelnim pravilima naglasaka, ali i novim razvojnim tendencijama u izvođenju i slaganju imenica. Normativni priručnici sve više opovrgavaju tezu o strogosti naglasnoga kodeksa upravo unoseći u svoje retke uporabno proširene likove, pa i one koji zadiru u klasična raspodjelna pravila, što su ionako oduvijek (od prvoga propisa, već od Karadžića pa onda i u Daničića i Maretića) nosila sa sobom iznimke. U poglavlju o općemu paradigmatskome naglasku razgraničili smo opća, predvidljiva pravila od onih specifičnih. Opći su naglasci (tj. preinake) predvidljivi, jer su konstante u fleksiji, za što nije nužno uvoditi novi uzorak. Općom se naglasnom normom, morfološko-tvorbeno uvjetovanom, smatraju ona naglasna pravila koja u morfološkim paradigmama i tvorbi riječi određuju naglasak bez obzira na onaj u polaznome obliku. Analizom smo dokučili ove opće naglasno-paradigmatske stalnosti: prvo, duljenje pred konsonantskim skupom sa sonantom ; drugo, kraćenje sloga u zamjenu (primjerice u imenicama srednjega roda na -ø ispred -et-/-en-) ; treće, naglasak pojedinih padeža određenih imenica: V jd., L jd., N mn., G mn., DLI mn. Primjere paradigmi koje mijenjaju naglasak osnovnoga lika upravo po opisanim pravilima (kao što je u primjerima: grad – u gradu – gradovi, oko – očiju, stvar – u stvari, dijete – djeteta, čeljade – čeljadeta, lovac – lovca, palac – palčevi i sl. ) nudimo kao uzorke tipa II – predvidljivo promjenljivoga. Budući da se radi o predvidljivim preinakama, paradigme smo izdvojili iz („pravoga“) promjenljivoga tipa (tipa III). Tipološka su pravila ona koja vrijede samo za tipove i manje jedinice od tipova. Naglasni je tip dijelom jezika kao sustava koji se konkretizira normiranjem. Kao glavno mjerilo za razvrstavanje svih vrsta riječi u naglasne tipove uzima se u suvremenim akcentološkim radovima raspodjela prozodijskih svojstava  tona, trajanja i mjesta  i njihove preinake u paradigmama. Naglasni tipovi (I, II, III) dalje se granaju samo po naglasnim značajkama, ne uzimljući u obzir fonološku (broj slogova) i morfološku (vrsta sklonidbe ili rod imenice) značajku riječi. U leksikografskim djelima sasvim bi bila dovoljna oznaka nepromjenljivosti što bi jasno upućivalo na to da je naglasak stalan u paradigmi (isto se naglasno ponašaju primjerice imenice: narod, bibliotekarstvo, internacionalizacija, domaćin, selo, akademik, jarbol, bratić, vjeroučiteljica itd.  dakle bez obzira na kojemu je slogu naglasak, kojega je roda imenica ili kojoj sklonidbenoj vrsti pripada). Nepromjenljivi naglasni tip (tip I) odnosi se, dakle, na riječi koje zadržavaju u paradigmi naglasak osnovnoga (ob)lika (narod – naroda), gdjegdje se u nj uvrštavaju i smjene prozodijskih počela predvidljive iz općih pravila (primjerice fonemski: klinac – klinci), no mi smo takve preinake uvrstili u zaseban tip (tip II) . „Pravi“ promjenljivi tip (tip III) čine riječi koje imaju naglasak uzorka (čiji je broj ograničen) i čije se promjene naglaska drže specifičnima. Jezična ekonomija nije koncept koji se može uvijek u naglasnoj tipologiji primijeniti, naime ponekad se naglasne smjene čuvaju da bi se ujednačili likovi u istome obliku (a ne u cijeloj paradigmi), posebice je to vidljivo u G mn. imenica (dol – dolovi – dolova). U svjetlu novih spoznaja ponudili smo popis uzoraka koji je plod komparativne analize i prepoznatih razvojnih tendencija. Iz paradigmatskih obrazaca izdvojili smo one promjene koje su predvidljive iz općih paradigmatskih pravila, zatim preinake koje nisu potvrđene u uporabi i većini priručnika, koje su korpusno ograničene (izbjegavajući „atomiziranje” jezične građe) te nisu na razvojnome pravcu (primjerice na pravcu naglasnoga izravnavanja ili ujednakâ) zanemarene su također u prijedlogu. Vremenskim raslojavanjem jezika i uvođenjem napomena u opća paradigmatska pravila popis je ponovno moguće sažeti. Smanjenju broja preinaka pridonijelo je i prošireno harmoniziranje naglaska u fleksiji (primjerice jedininskih padeža kod imenica uzorka glava i voda). Vodili smo računa o praktičnosti, preglednosti i upotrebljivosti, na što su odavno upozoravali jezični teoretičari (S. Babić i B. Finka), i na koncu prikazali 17 uzoraka (s pripadajućim korpusom, koji nije hermetičan) na kojima se dalje može graditi jednostavna slika naglasnih preinaka u paradigmi. Pregledna naglasna tipologija imenica služi dvomu: lakšemu učenju i poučavanju naglasaka – onomu čemu se još uvijek pridaje najmanje pozornosti u nastavi te pojednostavnjenijemu, preglednijemu i potpunijemu prikazu naglasno-morfoloških podataka u rječničkim natuknicama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
009-0000000-3384 - Hrvatski pravopisno-pravogovorni priručnik (Josip Silić, )

Ustanove
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Profili:

Avatar Url Blaženka Martinović (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Martinović, Blaženka
Na putu do naglasne norme (oprimjereno imenicama), Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada ; Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2014 (monografija)
Martinović, B. (2014) Na putu do naglasne norme (oprimjereno imenicama). Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada ; Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
@book{book, author = {Martinovi\'{c}, B.}, year = {2014}, pages = {209}, keywords = {accentual norm, general rules, general paradigmatic accentuation, accentual typolgy, changeable type, accentual patterns, lexical doublets, usage, codex, }, isbn = {978-953-169-265-6}, title = {On the way towards an accentual norm (exemplified by nouns)}, keyword = {accentual norm, general rules, general paradigmatic accentuation, accentual typolgy, changeable type, accentual patterns, lexical doublets, usage, codex, }, publisher = {Hrvatska sveu\v{c}ili\v{s}na naklada ; Sveu\v{c}ili\v{s}te Jurja Dobrile u Puli}, publisherplace = {Zagreb} }