hrvatski

Zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača

Zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača kao relativno novi pravozaštitni instrument u Republici Hrvatskoj razvijala se kroz prizmu različitih zakonskih uređenja prava potrošača, s tim da je posljednje konture ovaj nadasve zanimljivi institut dobio Zakonom o zaštiti potrošača 2014. godine. Osnovne značajke ove vrste pravne zaštite, usmjerene na prevladavanje slabosti individualne pravne zaštite, određene su posebnim kolektivnim pravima i interesima koji se putem nje trebaju ostvariti, specifičnim apstraktnim i preventivnim karakterom pravne zaštite koja se njome pruža te promjenom uobičajenih predodžbi o aktivnoj legitimaciji i subjektivnim granicama pravomoćnosti u parničnom postupku. Nepostojanje univerzalnog modela kolektivne pravne zaštite na široj europskoj sceni iziskuje prezentiranje tek nekih najznačajnijih vrsta – grupne tužbe, udružne tužbe, skupne tužbe i model postupka u sporovima u svezi s tržišnim kapitalom. Iznimna složenost ove materije judikaturu i praksu stavlja pred nove izazove – tko su osobe koje su ovlaštene pokrenuti postupke za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kako treba formulirati tužbeni zahtjev te što sve treba sadržavati odluka u sporovima zaštite kolektivnih interesa i potrošača, tek su neka od brojnih pitanja na koja treba dati odgovore. Nedavno pokrenuta i još uvijek nedovršena lavina problema vezanih uz primjenu stambenih kredita vezanih uz valutnu klauzulu i švicarski franak u Hrvatskoj je svoj, još uvijek nepravomoćni epilog, dobila donošenjem presude u slučaju „Franak“. Istovremeno, slični problemi koji su se u pojavili u regiji rješavaju se u postupcima individualne pravne zaštite, što je bio povod za prikaz uzajamnosti odnosa individualne i kolektivne pravne zaštite.

kolektivna pravna zaštita; slučaj Franak; Zakon o zaštiti potrošača 2014.

nije evidentirano