hrvatski

Uloga godišnjeg izvješća u poslovnom odlučivanju

Računovodstvene informacije čine osnovnu informacijsku bazu u procesu poslovnog odlučivanja. Realne i objektivne informacije o stanju i kretanju imovine, obveza, rashoda, prihoda i financijskog rezultata materijalizirane u financijskim izvještajima umnogome pridonose kvaliteti poslovnih odluka. Da bi informacija mogla biti temelj za donošenje poslovnih odluka, između ostalog ona mora biti takva da je karakteriziraju obilježja razumljivosti, važnosti i pouzdanosti. Međutim, ne mogu se sve relevantne informacije dobiti samo iz financijskih izvještaja koji se sastavljaju sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja/Međunarodnim računovodstvenim standardima već su potrebni dodatni podaci, specifični za konkretnog poduzetnika. Najveći dio takvih informacija može se pronaći u Godišnjem izvješću. Informacije je potrebno prezentirati na jednostavan, lak i razumljiv način kako bi se uspostavila kvalitetna komunikacija između poduzetnika i eksternih korisnika. Sastavljanje i prezentiranje Godišnjeg izvješća regulirano je Zakonom o računovodstvu te Zakonom o tržištu kapitala, a cilj tog izvješća je prikazati razvoj i rezultate poslovanja poduzetnika i njegovog položaja, omogućiti korisnicima pravovremene, pouzdane i objektivne informacije o prošlim, sadašnjim i budućim aktivnostima društva. Izvješće sadrži opis glavnih rizika i neizvjesnosti s kojima se suočava poduzetnik kao i informacije o zaštiti okoliša i o radnicima, rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja, dakle sve ono što je potrebno za razumijevanje poslovanja poduzetnika. Dakle, Zakon o računovodstvu definirao je strukturu informacija koje Godišnje izvješće treba sadržavati, a tu se podrazumijeva da su to informacije koje se odnose na sve značajne događaje nakon kraja poslovne godine, vjerojatan budući razvoj društva, aktivnosti istraživanja i razvoja, informacije o otkupu vlastitih dionica, postojanje podružnica društva, koje financijske instrumente koristi ako je to značajno za procjenu financijskog položaja i uspješnosti poslovanja, ciljeve i politike društva vezane za upravljanje financijskim rizicima, zajedno s politikom zaštite svake značajnije vrste prognozirane transakcije za koju se koristi zaštita, izloženost društva cjenovnom riziku, kreditnom riziku, riziku likvidnosti i riziku novčanog toka. Godišnje izvješće velikih i srednje velikih poduzetnika i poduzetnika čije su dionice ili dužnički vrijednosni papiri uvršteni na organizirano tržište vrijednosnih papira, a koji su obveznici sastavljanja navedenog izvješća, mora sadržavati i prikaz pravila korporativnog upravljanja koje koristi. Iznimno, mali poduzetnici nisu dužni izraditi Godišnje izvješće ali su tada informacije o otkupu vlastitih dionica dužni navesti u bilješkama uz financijske izvještaje. Godišnje izvješće čuva se jedanaest godina od zadnjeg dana poslovne godine za koju su sastavljeni i to u izvorniku. Osim Zakonom o računovodstvu, sadržaj Godišnjeg izvješća reguliran je prvenstveno u osnovnom zakonu koji regulira poslovanje poduzetnika u Republici Hrvatskoj a to je Zakon o trgovačkim društvima te Zakonom o tržištu kapitala, jasno za društva koja dionicama trguju na burzi, gdje se definirala obveza objavljivanja određenih informacija u Godišnjem izvješću kao jedna od pretpostavka za sudjelovanje na tržištu vrijednosnih papira.

godišnje izvješće; računovodstvene informacije; poslovno odlučivanje; poduzetnici; rizik

nije evidentirano