hrvatski

Slika tijela koje nedostaje: od “Transamerike” do Pollocka i natrag

Umjetničke prakse dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća prvenstveno problematiziraju pitanje identiteta pojedinca i njegove interesne skupine prema totalitetu društvene moći, ali se stvarno ponajviše bave legitimiranjem samoprepoznavanja individualnog subjekta i njegovom borbom za svoj vlastiti, osobni identitet. Jedna od teza koje ovdje zastupam sadržana je u uvjerenju da je emancipacija političkog tijela podržana emancipacijom tijela u suvremenim vizualnim umjetnostima, ali ne, kao što bi se moglo pretpostaviti, ekscesnom prisutnošću tijela ili njegovom transgresijom i autodestrukcijom, već paradoksalnim odustajanjem od reprezentacije tijela u slici ; s jedne strane anikoničkim prevratom slikara njujorške škole Marka Rothka i Jacksona Pollocka i, s druge strane, dijalektikom investiranja u moć i odustajanja od moći spektakularnog tijela u najnovijim umjetničkim ne-događajima Vanesse Beecroft. U filmu Transamerika Duncana Tuckera prepoznajem upravo suvremenu paradigmu uloge tijela kao fizičke potpore subjektu u identifikaciji sa samim sobom, izvan bilo kakvog namjernog društvenog višeg cilja, ali zato ne manje društveno relevantnog.

Transamerica ; tijelo ; slikarstvo ; performans ; newyorška škola ; Jackson Pollock ; Mark Rothko

nije evidentirano