hrvatski

Tko je blagoga glasa? Eufonija u poeziji A. G. Matoša i u "Hrvatskoj mladoj lirici"

Eufonija je impresionistička kategorija za koju se još od antičkih vremena traže objektivni korelati. Jedinstvena i univerzalna mjera eufonije nikada nije uspostavljena, ali najčešći parametri bili su omjer otvorenih i zatvorenih slogova, odnos suglasnika i samoglasnika, pravilnost ponavljanja glasova te glasovnih skupina i sl. Nadovezujući se na prethodna istraživanja hrvatskih usmenoretoričkih žanrova autori svoj model za analizu eufonije primjenjuju na korpusima pjesama A. G. Matoša i zbirke Hrvatska mlada lirika. Razlozi za odabir korpusa nisu samo prigodni – Matoševu se poeziju nerijetko opisuje kao iznimno eufoničnu, dapače egzemplarnu, a pjesnike Hrvatske mlade lirike trajno se suprotstavlja Velikom Bardu. Isključivši iz parametara eufonije one koji su vezani za vrstu stiha (metar, ritam i rima), analizirani se korpusi promatraju kroz dva koeficijenta: koeficijent pravilnosti ponavljanja i koeficijent otežanoga izgovora. Cilj je rada s jedne strane dobiti relativno objektivne vrijednosti kojima se Mladoliričari mogu uspoređivati sa svojim prethodnikom, a s druge strane propitati shvaćanje eufonije i kao fonosemantičke kategorije. Kombiniranjem statističkog i individualnog interpretativnog pristupa omogućuje se i potpuniji uvid u smjenu poetskih paradigmi na početku dvadesetoga stoljeća

A. G. Matoš ; eufonija ; Hrvatska mlada lirika ; stilistika

nije evidentirano