engleski

Lost on (Eco’s) Island: The Model Reader in the Era of Television

U tekstu se predlaže teza da je, kao prvo, Ecov Idealni čitatelj fluidna kategorija čije prepoznavanje užitka u tekstu ne ovisi o sparivanju s nekim zamišljenim ili stvarnim Idealnim autorom, nego o tome u kojoj je mjeri čitatelj u stanju svoje enciklopedijsko znanje o svijetu podvrgnuti procesima imaginacije ; i, kao drugo, da intentio operis ne odgovara na pitanje “što djelo želi”, nego “što djelo čini”. Razloge za ova interpretacijska "iskliznuća" vidi se ponajprije u interferenciji kulture slike i kulture pisanog teksta koja nezaustavljivo stvara nova značenja. U tekstu su stavljeni na istu interpretacijsku razinu, s jedne strane, roman Umberta Eca Otok prethodnog dana, koji pokazuje Ecovu osjetljivost na intertekstualna i intermedijska ulančavanja čime otvara mogućnost brojnim područjima popularne kulture da se kritički legitimiraju u novim, interdisciplinarnim odnosima te, s druge strane, TV seriju Lost u kojoj su prepoznati srodni i usporedivi narativni modeli. Usporedba je načinjena korištenjem Ecovih termina semantičke i semiotičke razine djela, te hermetičke i pragmatičke semioze.

Umberto Eco ; open work ; TV series Lost ; intertextuality ; semiotics ; hermetic and pragmatic semiosis

nije evidentirano