hrvatski

Slike u tekstu. Talijanska i američka književnost u perspektivi vizualnih studija

U knjizi se polazi od pretpostavke da svijet slika u kojemu živimo mora ostaviti posljedice na načine pomoću kojih pristupamo kritičkom čitanju suvremenih književnih djela te, istodobno, utjecati na izbor poetičkih modela kojima se autori danas služe. Kako bi se što sustavnije sagledala problematika potaknuta prisutnošću slikovne paradigme unutar književnih tekstova, apostrofirana je važnost discipline vizualnih studija koju se u knjizi predstavlja kao najpogodniji teorijski model za pristup ikoničkim aspektima suvremene literature. Nakon osvrta na historijat i teorijski doprinos vizualnih studija u okviru humanističkih znanosti, u čitavome prvom dijelu istraživanja nastoji se objasniti zašto je radikalna interdisciplinarnost nužna u suvremenoj humanističkoj teoriji i zašto je slika postala tako važnim mjestom mišljenja danas. Na temelju uvida W.J.T. Mitchella i Gottfrieda Boehma, argumentira se da je zaokret prema slici skrenuo pozornost humanističkih disciplina koje se bave slikom na njihove uzajamne veze s ikoničkim aspektima verbalne komunikacije. U drugom dijelu, razmatranjem konkretnih književnih tekstova, metoda vizualnih studija primjenjuje se u analizi romana i pripovijetki suvremene talijanske i američke književnosti kako bi se, s jedne strane, odredilo područje utjecaja slikovnog na tekstualno i, s druge strane, razmotrio senzibilitet suvremenog čitatelja prema vizualnim impulsima koje emanira literarni tekst. Analizirana su djela Niccolòa Ammanitija, Alessandra Baricca, Dona DeLilla, Kurta Vonneguta, Maura Covacicha, Alda Novea i Breta Eastona Ellisa.

vizualni studiji ; slikovni obrat ; naratologija ; talijanska književnost ; američka književnost ; intermedijalnost

nije evidentirano