hrvatski

Opći komentar br. 6 o djeci bez pratnje i razdvojenoj djeci

Autorica objašnjava značaj i snagu Konvencije o pravima djeteta (KPD) kao međunarodnog dokumenta koji među mnogim pravima štiti i pravni status djece bez pratnje, djece razdvojene od svojih roditelja i/ili obitelji te djece žrtava trgovine ljudima. Pored toga što KPD jamči prava djeci, ona predviđa i odgovornost pojedinaca, prije svega roditelja, ali i država stranaka da se ta prava osiguraju. To znači da je za zaštitu navedenih kategorija djece potrebno aktivno djelovanje država stranaka u kojima se ta djeca zateknu, pa se može reći da su gotovo sve države svijeta, njih 193 koje su KPD potpisale i ratificirale, dužne djeci jamčiti sva prava bez obzira na njihov status državljanstva, apatridiju ili azilantski status (što potvrđuje ekstrateritorijalnu primjenu i nadkonvencijsku snagu KPD). Takva logika zastupljena je i u Općem komentaru br. 6 iz 2005. (Opći komentar) kojeg je donio Odbor za prava djeteta s ciljem razrade uputa državama strankama kako postupati u vezi s djecom bez pratnje, razdvojenom djecom, djecom koja su žrtve trgovine i djecom koja su azilanti ili su u postupku traženja azila. Opći komentar traži od država stranaka da toj djeci omoguće ostvarivanje svih prava, da im osiguraju zaštitu, omoguće zbrinjavanje i odgovarajuće postupanje, s posebnim naglaskom na sedam načela kojih su se države dužne pridržavati, čiji je sadržaj, smisao i primjenu autorica podrobno izložila. U završnom dijelu rada istaknuta je važnost zaštite općih i posebnih potreba navedenih kategorija djece, formiranje zaokruženog sustava zaštite djece u svakoj pojedinoj državi (sudski, izvršni i zakonodavni okvir) te potreba specijalizacije i obuke osoba koje će se od početka baviti s takvom djecom.

Odbor za prava djeteta, djeca bez pratnje i razdvojena djeca, zaštita

Rad je napisan u okviru projekta "Obiteljskopravna zaštita djece azilanata žrtava trgovine ljudima, voditeljice prof. dr. sc. A. Korać Graovac, koji je u sklopu kratkoročnih financijskih potpora financiralo Sveučilište u Zagrebu, r. broj projekta 3.9.2.3.