hrvatski

Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjetnosti

Temeljna je teza knjige da slika u doba suvremene umjetnosti kao realiziranoga ikonoklazma više nema svoj svijet. U povijesno-filozofijskoj i problemskoj analizi autor pokazuje kako se ideja digitalne slike razvijala kroz pojmove mimezisa, reprezentacije i informacije-komunikacije. S nastupom povijesne avangarde na početku 20. stoljeća u središte problema slikovnosti svijeta ulazi performativnost tijela. Moć slika otada više nije u funkciji jezika ili teksta. Umjesto toga na djelu je slikovni obrat (iconic turn). Knjiga predstavlja kritičko promišljanje filozofskih ideja o umjetnosti od Kanta, Hegela, Nietzschea do Lyotarda, Mitchella, Merscha i Sloterdijka. Slika bez svijeta označava doba uronjenosti u tehničko okružje umjetnosti i time nužnosti pronalaska jedne drukčije estetike za doba tehno-znanosti.

slika; svijet; ikonoklazam; suvremena umjetnost

nije evidentirano