hrvatski

Uzroci, učestalost i dijagnostika nefrotskog sindroma

Bolesti glomerula najčešće se očituju nefrotskim sindromom(NS). Primarni se glomerulonefritis pojavljuje kao javno-zdravstveni problem budući da dovodi do kroničnog zatajenja bubrega. Prema podacima Europskog udruženja za dijalizu i transplantaciju to je primarno bubrežno oboljenje u 23, 8 % bolesnika koji se liječe dijalizama. Bolest je u većini slučajeva imunološke prirode ali može biti i metaboličke, hemodinamske ili toksične, bolesti odlaganja, infekcije kao i nasljednih faktora. Cilj provedenog istraživanja bio je odrediti incidenciju, tijek bolesti, ishod i duljinu hospitalizacije uzrokovanu nefrotskim sindromom na Zavodu u vremenu od 2011.-2013. godine. Tijekom trogodišnjeg razdoblja (od siječnja 2011. do prosinca 2013.) analizirali smo 21 bolesnika koji su zbog razvoja nefrotskog sindroma hospitalizirani na Zavodu. Podaci su dobiveni pretraživanjem medicinske dokumentacije. Analizirati smo uzroke nefrotskog sindroma (primarni vs. sekundarni), karakteristike nefrotskog sindroma, primijenjenu terapiju, kao i potrebu za nadomještanjem bubrežne funkcije. Ispitanici su obrađeni prema spolu (15 žena i 6 muškaraca) prosječne dobi 45, 1±16, 4 godina (raspon od 19 do 66 godina) sa nefrotskim sindromom. Troje bolesnika je bilo hospitalizirano na Zavodu tijekom 2011. (2 muškarca i 1 žena), 9 tijekom 2012. (7 žena i 2 muškarca), a 9 bolesnika (6 žena i 3 muškarca) tijekom 2013. godine. Analizirajući udio bolesnika hospitaliziranih zbog nefrotskog sindroma u odnosu na ukupan broj hospitaliziranih bolesnika pronašli smo da je nefrotski sindrom bio uzrok hospitalizacija u 0, 4% -1, 4% bolesnika. Radi utvrđivanja etiologije nefrotskog sindroma perkutana biopsija bubrega je učinjena u 20 od 21 našeg bolesnika (95, 2%). Nefrotski sindrom je najčešće bio uzrokovan primarnim bolestima glomerula. U skupini primarnih bolesti glomerula najčešći uzročnik je bila IgA nefropatija. 7 bolesnika liječeno je konzervativnim mjerama liječenja, u 7 bolesnika primijenjena je terapija kortikosteroidima, u 2 bolesnika ostalim imunosupresivnim ljekovima (mikofenolatmofetil i cikofosfamid), a 1 bolesnik zahtijevao je nadomjesno liječenje dijalizom. Analizom ishoda bolesti, pronašli smo da je 23, 8% bolesnika potražilo drugo mišljenje, u 38, 1% bolesnika primijenjenom terapijom postignut je potpuni oporavak bubrežne funkcije, u 23, 8% bolesnika djelomični oporavak, a 4, 8% bolesnika je zahtijevalo nadomjesno liječenje dijalizom. Prosječan broj dana provedenih u bolnici uzokovan nefrotskim sindromom je bio 22, 8±18, 1 dana. Na temelju provedenog istraživanja moguće je zaključiti da je nužno rano prepoznavanje nefrotskog sindroma i adekvatno rano započinjanje liječenje u cilju boljeg preživljavanja, ali i oporavka bubrežne funkcije. Također neophodno je uključiti primarnu zdravstvenu zaštitu, osobito u bolesnika starije populacije.

nefrotski sindrom ; učestalost

nije evidentirano