hrvatski

Metodologija procjene rizika u sustavu upravljanja sigurnošću zračnog prometa

Koncepcije upravljanja sigurnošću u zračnom prometu etiološki koreliraju s tehnologijskim, a posebno informatizacijskim razvojem, te se ovisno o anticipaciji društvenog konteksta razvoja na nacionalnoj, korporativnoj i profesionalnoj razini mogu temeljiti na reaktivnom, proaktivnom i prediktivnom pristupu problematici sigurnosti. Sustav upravljanja sigurnošću (SMS) zračnog prometa, model kojeg je Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) metodološki postavila i konvencionalno obligirala za implementaciju 2009. godine, inovativna je koncepcija proaktivnog upravljanja u zrakoplovstvu, koja se temelji na mjerenju, praćenju i optimiranju pokazatelja performansi cjelokupnog sustava i odvijanja procedura. Operacionalizaciju sustava upravljanja sigurnošću zračnog prometa prati nedostatak regulative i implementacijskog alata, kako na međunarodnoj razini, tako i na nacionalnim razinama. Za razliku od reaktivnog pristupa upravljanja sigurnošću, zasnovanom na analizi okolnosti nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova, proaktivni pristup upravljanja sigurnošću podrazumijeva razmjenu sigurnosno relevantnih podataka, informacija, izvještaja i nalaza u latentnim pojavnim oblicima, slijedom kojih se mogu identificirati potencijalne opasnosti, te procijeniti i kontrolirati (smanjiti) rizike događanja nezgode i nesreće. Prediktivni pristup upravljanja sigurnošću nastoji predvidjeti (ne identificirati) moguće opasnosti praćenjem otklona od standardnih performansi sustava i unaprijed eliminirati rizik njihove pojave. Svrha istraživanja ovog rada je opis metodologije implementacije sustava upravljanja sigurnošću zračnog prometa u kritičnom segmentu upravljanja rizicima sigurnosti, a cilj je koncipiranje (web) aplikacije modela sustava procjene sigurnosnog rizika u zračnom prometu. Rad je podijeljen u sedam sadržajnih cjelina odnosno pogljavlja. U prvom odnosno uvodnom poglavlju postavljeni su predmet istraživanja te ciljevi i svrha istraživanja koji su temeljeni na trenutnim stručnim i znanstvenim istraživanjima, a predstavljena je i kompozicija rada. Drugo poglavlje pod nazivom Sustav upravljanja sigurnošću u zračnom prometu detaljnije opisuje osnovne elemente sustava. Treće poglavlje pod nazivom Upravljanje sigurnosnim rizicima u zračnom prometu donosi pregled elemenata upravljanja sigurnosnim rizicima. Četvrto poglavlje rada pod nazivom Metode identifikacija opasnosti i asignacije rizika u zračnom prometu bavi se definiranjem te detaljnom analizom procesa identifikacije opasnosti i asignacije rizika. U petom poglavlju koje se naziva Koncept modela procjene sigurnosnog rizika u zračnom prometu donosi pregled osmišljenog modela sustava za procjenu rizika. Šesto poglavlje pod nazivom Primjena modela procjene sigurnosnih rizika u zračnom prometu donosi diskusiju o provedenom istraživanju i rezultatima koji su dobiveni ovim radom. Zadnje odnosno sedmo poglavlje iznosi zaključak kao konačni rezultat istraživanja provedenih u ovom radu.

zračni promet; sigurnost; sustav upravljanja sigurnošću; upravljanje rizicima

nije evidentirano