hrvatski

LLeukopenija i trombocitopenija kao posljedica primjene icodextrina u bolesnika koji se liječi postupcima peritonejske dijalize – prikaz slučaja

Glukozni polimer, icodextrin je koloidn -osomotsko sredstvo koje se upotrebljava u otopinama za peritonejsku dijalizu (PD), kao zamjena za glukozu. Značajno se ne metabolizira u peritoneumu i vrlo sporo se reapsorbira. Koristi se u jednokratnoj dnevnoj izmjeni kao dio kontinuirane ambulantne peritonejske dijalize (Continuous Ambulatory Peritoneal Dialysis – CAPD) ili automatizirane peritonejske dijalize (Automated Peritoneal Dialysis – APD) za liječenje kroničnog zatajenja bubrega, osobito za bolesnike koji su izgubili sposobnost ultrafiltracije otopinama glukoze. Korištenje icodextrina u ovih bolesnika može produžiti vrijeme PD liječenja. No, nužno je i poznavanje komplikacija koje mogu biti posljedica primjene ove otopine. Prikazujemo slučaj bolesnika u kojeg je primjena icodextrina dovela do leukopenije i trombocitopenije. Radi se o 67-godišnjem bolesniku kojem je u rujnu 2012. u KBC-Rijeka radi završnog stadija kronične bubrežne bolesti započeto nadomještanje bubrežne funkcije postupcima peritonejske dijalize. Bolesnik i njegova supruga educirani su za samostalno provođenje u početku CAPD-a, a potom APD-a. Osnovna bubrežna bolest je dijabetična nefropatija. U cilju rješavanja hipervolemije i postizanja suhe tjelesne težine u CAPD, a potom i u APD protokol dodana je otopina s icodextrinom. Neposredno po primijenjenom protokolu u krvnoj slici počinje se pratiti leukopenija (vrijednosti su se kretale od 2, 5 do 3, 9 x 109/L) i trombocitopenije (vrijednosti su se kretale od 100 do 137 x 109/L). U daljnjem tijeku s obzirom na opetovani suvišak tekućine i ukupnu negativnu dnevnu ultrafiltraciju, te izraženu intoleranciju napora u bolesnika smo započeli nadomjesno dijalitičko liječenje postupcima hemodijalize. Vrlo brzo nakon prestanka liječenja APD-om u laboratorijskim nalazima prati se oporavak vrijednosti leukocita (4.5 x 109 /L) i trombocita (168 x 109/L). ZAKLJUČAK: U svakodnevnoj kliničkoj praksi nužno je poznavanje neželjenih događaja na primijenjenu terapiju. Na taj način možemo na vrijeme prestati koristiti taj preparat, te bolesnika „poštediti“ nepotrebnih dijagnostičkih postupaka.

peritonejska dijaliza ; icodextrin ; leukopenija ; trombocitopenija

nije evidentirano