hrvatski

UČINAK INHALACIJSKE ANESTEZIJE SEVOFLURANOM I IZOFLURANOM NA DUGOROČNU FACILITACIJU FRENIČKOGA ŽIVCA U ŠTAKORA

Dugoročna facilitacija freničkoga živca (pLTF, engl. phrenic long-term facilitation), predstavlja oblik respiracijske plastičnosti koji se očituje povećanjem amplitudne aktivnosti freničkoga živca (PNA, engl. phrenic nerve activity), nakon izlaganja epizodama akutne intermitente hipoksije (AIH, engl. acute intermittent hypoxia). Cilj je bio istražiti djelovanje sevofluranske i izofluranske monoanestezije, u jednakoj anestetskoj dozi, na pojavu amplitudnog pLTF-a. Pokusi su provedeni na anesteziranim, vagotomiziranim i mehanički ventiliranim Sprague-Dawley štakorima. Formirane su dvije pokusne skupine (sevofluranska i izofluranska) i kontrolna skupina (anestezirana uretanom). Analizirani su amplituda i frekvencija freničkoga živca i respiracijski parametri (Ti - trajanje inspirija, Te - trajanje ekspirija i Ttot - trajanje cijelog respiracijskog ciklusa), tijekom pet hipoksijskih epizoda i 15, 30 i 60 minuta nakon zadnje hipoksijske epizode, uspoređeni s bazalnim vrijednostima parametara. U kontrolnoj skupini prosječna amplituda freničkoga živca povećala se za 173.03±70.16% (P<0.001), 60 minuta nakon zadnje hipoksijske epizode u usporedbi s bazalnim vrijednostima, tj. došlo je do pojave amplitudnog pLTF-a. U sevofluranskoj i izofluranskoj skupini nije došlo do povećanja amplitude, već naprotiv do njenog sniženja za 15.79±15.18% u sevofluranskoj skupini i 31.00±11.00% u izofluranskoj (P>0.05). Sevofluranska i izofluranska monoanestezija spriječile su pojavu amplitudnog pLTF-a.

intermitentna hipoksija; izofluran; frenički živac; štakor; respiracijska plastičnost; sevofluran.

nije evidentirano