hrvatski

Određivanje štetnih tvari iz plastičnih vodovodnih cijevi

Uovom radu su ispitivane plastične cijevi od različitih vrsta polimera, u svrhu ocjene znanstvene ispravnosti prema važećim propisima u Hrvatskoj za pitke vode. Uzorkovano je 55 komada cijevi koje služe za dovod pitke vode do potrošača kao i za njezinu odvodnju. Za ocjenu zdravstvene ispravnosti vodovodnih cijevi neophodno je bilo provesti potupak ekstrakcije loakohlapivih tvari i metala. Postupak se ponavlja tri puta, a treći uzorak ekstrakta služi za daljnju analizu. S uzorkom postupamo propisanim načinom za određenu vrstu parametara. U radu su određivani benzen, toulen i ksilen te 17 različitih metala. Spojevi benzen, toulen i ksilen određivani su plinskom kromatografijom sa spektrometrom masa. Statistički su prikazani aluminij, krom, bakar, mangan, nikal, olovo i cink čije su maksimalno dozvoljene koncentracije definirane Pravilnikom. Uspoređivani su razultati različitih vrsta cijevi s obzirom na vrstu polimera i s obzirom na porijeklo zemlje proizvodnje. Nakon analize ustanovljeno je da su najlošije kvalitete bile cijevi od PVC-a, podrijetlom iz Kine. U cijevima podrijetlom iz Njemačke svi rezultati su ispod maksimalno dozvoljene koncentracije, što ukazuje na pouzdanost i njihovu visoku kvalitetu.

plastične vodovodne cijevi; lakohlapive tvari; teški metali

nije evidentirano