hrvatski

Makrofacijesi gornjotrijaskih, jurskih, krednih i paleogenskih platformnih karbonata krškog područja Dinarida

Dugotrajno egzistiranje uvjeta i okoliša taloženja karbonatno-platformnoga tipa u krškom području Dinarida (od srednjega trijasa do srednjega eocena - oko 220 milijuna godina, a u pojedinim dijelovima toga područja, uz kraće ili duže vremenske prekide još i duže, tj. od mlađega perma), rezultiralo je velikom debljinom karbonatnih sedimenata - prosječno oko 5.500 m. Oni se odlikuju bočnim i vertikalnim izmjenama različitih facijesa vezanih uglavnom na okoliše i uvjete taloženja u rasponu od periplimnih (peritidalnih), preko niskoenergijskih potplimno-lagunskih (shallow subtidal - lagoon), niskoenergijskih i zaštićenih unutarplatformnih (inner platform), zatim visokoenergijskih plimno-prudnih i plažnih (tidal bar, beach and shoreface), grebensko-prigrebenskih (reef-perireef) do padinskih (carbonate slope) i pelagičnih okoliša, a povremeno i uz dubljevodne uvjete tipa potopljene platforme (drowned platform). Na temelju glavnih sedimentoloških, litoloških, biofacijesnih i litofacijesnih značajki sedimenti toga prostora taloženi od srednjega trijasa do srednjega eocena mogu se podijeliti u više makrofacijesnih jedinica. Unutar naslaga srednjega i gornjega trijasa izdvojene su tri makrofacijesne jedinice: T-1: megafacijes potplimno-lagunskih algalnih (diplopornih) vapnenaca vekston i madston tipa (srednji trijas), T-2: megafacijes boksita i kopnenih konglomeratično-pelitnih klastita - emerzijska faza (srednji-gornji trijas) i T-3: megafacijes periplimnih i natplimnih ranodijagenetskih dolomita - glavni dolomit (gornji trijas). Jurski karbonatni sedimenti obuhvaćaju 9 makrofacijesnih jedinica: J-1: megafacijes periplimnih muljevitih, fenestralnih i vadoznih vapnenaca s proslojcima emerzijskih breča i ranodijagenetskih dolomita (dominantan u donjem i srednjem lijasu, dogeru, donjem i srednjem malmu i gornjem titonu); J-2: megafacijes onkoidnih, peletnih i skeletnih mikritom bogatih lagunskih i potplimnih unutarplatformnih vapnenaca (najrasprostranjeniji tip facijesa u lijasu, dogeru i malmu); J-3: megafacijes bioturbiranih i kasnodijagenetski dolomitiziranih “mrljastih vapnenaca” madston/vekston tipa taloženih u izoliranoj i zaštićenoj laguni - dubljem subtidalu unutarnjega dijela platforme (gornji lijas); J-4: megafacijes litiotidnih, diceratidnih i brahiopodnih biohermi, kokina i tempestitnih kokina potplimnih plićaka i laguna unutarnjeg dijela platforme (srednji lijas); J-5: megafacijes skeletnih i intraklastičnih grejnstona/radstona taloženih u plićacima s pokretljivom vodom (mjestimice u gornjem dogeru, dominantno u gornjem malmu); J-6: megafacijes ooidnih grejnstona - okoliši plićaka s pokretljivom vodom i ooidnim prudovima (pretežito u donjem i srednjem lijasu, te gornjem malmu, mjestimice u donjem dogeru); J-7: megafacijes prigrebenskih bioklastičnih vapnenaca radston i grejnston tipa s hidrozojskim, stromatoporoidnim i koraljnim biostromama i “patch reefovima” (pretežito u gornjem malmu); J-8: magafacijes “vapnenaca s rožnjacima” (“lemeš facijes”) taložen unutar platformnoga korita s izravnom komunikacijom s otvorenim morem (malm), i J-9: megafacijes kasnodijagenetskih dolomita nastao uglavnom dolomitizacijom lagunskih i potplimnih unutarplatformnih vapnenaca (megafacijes J-2), ooidnih grejnstona (megafacijes J-6) i prigrebenskih bioklastičnih vapnenaca radston i grejnston tipa (megafacijes J-7), a u manjoj mjeri i periplimnih muljevitih, fenestralnih i vadoznih vapnenaca, odnosno megafacijesa J-1 (pretežito u gornjem malmu, često u donjem lijasu i donjem dogeru). Unutar krednih karbonatnih sedimenta izdvojeno je 10 glavnih makrofacijesnih jedinica: K-1: megafacijes supratidalnih ranodijagenetskih dolomita (samo mjestimično u beriasu, baremu i vrakonu); K-2: megafacijes periplimnih i vadoznih vapnenca i emerzijskih breča s glinovitim matriksom, konglomerata s muljevitim i black-pebble valuticama i/ili glina i paleotala s ostacima močvarnih taloga (pretežito gornji apt, mjestimice otriv, barem, konijak); K-3: megafacijes periplimnih (peritidal - tidal flat) peletnih, stromatolitnih i fenestralnih, u pravilu ciklički taloženih, vapnenaca (pretežito u berijasu, valendisu, otrivu i baremu, mjestimice u albu i cenomanu); K-4: megafacijes onkoidnih i peletnih mikritom bogatih lagunskih i potplimnih (shallow subtidal) vapnenaca unutarnjega dijela platforme (dominantno u valendisu, otrivu, donjem aptu, učestalo u berijasu, baremu, albu, cenomanu i turonu); K-5: megafacijes intraklastično/peloidnih i skeletnih foreshore-shoreface grejnston/pekston vapnenaca taloženih u plićacima s pokretljivom vodom (dominantno u gornjem aptu i albu); K-6: megafacijes rudistnih kokinskih i kokinitnih vapnenaca s manjim očuvanim rudistnim biohermalnim kolonijama visokoenergijskih plićaka s neravnim morfologijom dna, migracijom velikih količina bioklastičnoga detritusa i velikim obrocima taloženja (izrazito prevladavajući u cenomanu, turonu, senonu, mjestimice donjem aptu i gornjem albu); K-7: megafacijes vapnenaca muljne potpore s pučinskom fosilnom zajednicom - talozi potopljene platforme (najdonji turon i gornji santon-donji kampan); K-8: megafacijes kasnodijagenetskih dolomita nastalih dolomitizacijom vapnenaca uglavnom facijesa K-3 do K-6, posebice u neokomu, albu i cenomanu, mjestimice berijasu, turonu i senonu; K-9: megafacijes padinskih resedimentiranih karbonata - karbonatnih debrita, turbidita ili alodapskih vapnenaca (uglavnom u turonu i senonu u bušotinama u jadranskom podmorju); K-10: megafacijes senonsko-mastrihtskoga kalklititno-laporovitog fliša taloženog iz turbiditnih struja u podnožju podmorskih padina i na bazenskim ravnicama (uglavnom u senon-mastrihtu u unutarnjem kopnenom dijelu dinarskog područja); K-11 do P-1: megafacijes kopnenih, slatkovodnih i brakičnih taloga (emerzija, boksiti, liburnijske naslage) Paleogenski karbonatni sedimenti obuhvaćaju 5 makrofacijesnih jedinica: P-1: megafacijes periplimnih (peritidal - tidal flat) stromatolitnih, peletnih, skeletnih i mikrokodijskih vapnenaca; P-2: megafacijes lagunskih i potplimnih (shallow subtidal) vapnenaca muljevite osnove taloženih na unutarnjem dijelu platforme; P-3: megafacijes vapnenaca s bentosnim foraminiferama (“miliolidni, alveolinski i numulitni vapnenci”) taloženi na unutarnjem dijelu platforme s tendencijom postupnoga produbljavanja); P-4: megafacijes vapnenaca s bentosnim i planktonskim foraminiferama - talozi vanjskoga dijela i padine karbonatne platforme; P-5: megafacijes vapnenaca muljevite osnove s pučinskom planktonskom faunom - pelagični talozi; i P-6: megafacijes resedimentiranih vapnenaca - karbonatnih turbidita ili alodapskih vapnenaca. Bočni i vertikalni raspored, mjesta pojavljivanja, debljine megafacijesa, odnosno trajanja sedimentacijskih uvjeta i okoliša u kojima su taloženi sedimenti izdvojeni u pojedine megafacijese, daju vrlo važne podatke - ne samo o facijesnim uvjetima u taložnom prostoru - već i o sinsedimentacijskoj tektonici i paleogeomorfološkoj evoluciji karbonatne platforme. Način, mjesto i međusobni raspored pojavljivanja pojedinih izdvojenih megafacijesa jasno ukazuju da na različitim mjestima na karbonatnoj platformi u razdoblju od mlađega trijasa do srednjega eocena nisu uvijek u isto doba - jednoj kronostratigrafskoj jedinici - vladali jednaki okoliši i uvjeti sedimentacije, a ako su na manjem ili većem, a pogotovo pretežitom dijelu i prevladavali, početak i kraj, odnosno trajanje, im na različitim mjestima nije bilo jednako. Posebice to vrijedi za početno i završno doba postojanja platformnih taložnih uvjeta, tj. za srednji i mlađi trijas i kraj krede i paleogen, ali i u doba optimalnoga i punoga razvoja platformnih uvjeta od kraja trijasa pa do kraja krede. Promjene uvjeta i okoliša taloženja unutar platformnoga taložnoga sustava koje se odražavaju bočnim i vertikalnim rasporedom pojedinih megafacijesa, njihovim pojavljivanjem u različito doba i na različitim mjestima s različitim debljinama, a posebice pojave i trajanja emerzija, kao i pojavljivanja padinskih megafacijesa, upućuju na ulogu sinsedimentacijske plikativne i disjunktivne tektonike. Blaga plikativna sinsedimentacijska tektonika, čija je značajka bilo formiranje blagih antiklinorijskih i sinklinorijskih oblika s malim amplitudama i razmjerno velikim dužinama, omogućila je s jedne strane morfologiju pogodnu za uspostavljanje prostranih plimnih ravnica u unutarnjem dijelu platforme/platforma (megafacijesi T-3, J-1, K-1, K-2, K-3, P-1), a s druge strane uzrokovala kratkotrajna izronjavanja i emerzije na izdignutim dijelovima (megafacijes K-2), odnosno prostrane unutarplatformne lagune ili plića unutrplatformna korita na spuštenim dijelovima platforme (megafacijesi J-2, K-4, P-2). Povremeni jači intenzitet sinsedimentacijske plikativne tektonike, uz mjestimice za samo stupnj ili dva povećani nagib morskoga dna, pretvarao je tijekom kraćeg ili dužeg vremenskog razdoblja unutarnje dijelove platforme u plažni ili foreshore-shoreface taložni sustav (J-5, J-6), a na većim površinama blago nagnutih dijelova platforme okoliše i uvjete karbonatnih kosina (rampa). Takvi, po morfologiji i taložnim uvjetima, karbonatnoj rampi odgovarajući dijelovi platforme ponegdje su se postupno razvili u taložni sustav obrubljenoga karbonatnoga šelfa s tvorbom bioklastičnih i/ili ooidnih prudova ili organogenih grebena. Na postojanje organogenih grebena, koji se uglavnom nisu fosilno očuvali jer su bili intenzivno razarani uz snažan prijenos i migraciju - najčešće progradaciju - bioklastičnoga detritusa - ukazuju prigrebenski megafacijesi J-7 i K-6. Drukčiji tip značajnih promjena platformnih taložnih uvjeta uzrokovan je globalnim porastom morske razine i uspostavljanjem taložnih uvjeta potopljene platforme (megafacijes K-7). Manje drastične promjene platformnih uvjeta i okoliša taloženja posljedica su, od mjesta do mjesta, nejednakih odnosa obroka taloženja i subsidencije, promjena energije vode zbog klimatskih promjena, olujnih valova, olujnih i visokih plima, kao i ekoloških promjena i uloge organizama u tvorbi skeletnih i neskeletnih karbonatnih sastojaka. Intenzivna plikativna, a osobito disjunktivna sinsedimentacijska tektonika uzrokovala je na izdignutim dijelovima dugotrajne kopnene faze - emerzije, na spuštenim dijelovima uspostavljanje taložnih uvjeta tipa unutarplatformnoga korita (megafacijesi J-3, J-8) ili dubljevodnih okoliša (megafacijes P-4, P-5), a na padinama taloženje karbonatnih debrita i turbidita, što se odražava postojanjem megafacijesa padinskih resedimentiranih karbonata, tj. karbonatnih debrita, turbidita ili alodapskih vapnenaca (megafacijesi K-9, K-10, P-6), ili dubljevodnih okoliša kojima pripadaju megafacijesi P-4 i P-5. Pojave plitkomorskih karbonatnih facijesa na spuštenim dijelovima karbonatne platforme, odnosno padinskih i/ili dubljemorskih facijesa, ukazuju da je na različitim mjestima na platformi do spuštanja dolazilo u različito doba - uglavnom u rasponu od mlađe jure do srednjega eocena. Primjerice, bušotinski podaci u jadranskom podmorju pokazuju da na plitkomorskim platformnim karbonatima ponegdje jurske, na nekim mjestima donjokredne, a na drugim mjestima gornjokredne starosti slijede padinski ili dubljemorski facijesi, bez za kopneni dio karakteristične emerzije s boksitima ili opetovana kratkotrajna izronjavanja, slatkovodnih i/ili brakičnih taloga, tj. megafacijes K-11 do P-1).

karbonatni megafacijesi; okoliši taloženja na karbonatnoj platformi; emerzije; sinsedimentacijska tektonika; gornji trijas; jura; kreda; paleogen; dinarski krš

nije evidentirano