hrvatski

TUPA TRAUMA ABDOMENA U OPĆOJ ŽUPANIJSKOJ BOLNICI POŽEGA 1994. - 2003. GODINE

Cilj rađa: Analiza dijagnostičkih i terapijskih postupaka pri tupoj traumi abdomena u razdoblju od 1994. do 2003. godino u ciljem njihovog mogućeg poboljšanja. Materijal i metode: Retrospektivna analiza operiranih pacijenata zbog tupe traume abdomena u desetogodišnjem periodu, Analizirani su: mehanizam ozljeđivanja, vrijeme proteklo od ozljede do operacije, dijagnostički postupci utvrđivanja intraub> dominalnih ozljeda. Stupnjevana je težina dominantne ozljede koja je procjenjena pomoću Abbreviated Injury Scale (AIS) i težina ukupnih ozljeda pomoću Injury Severity Scale (ISS). Trauma abdominalnih organa (slezene, jetre i tankog crijcv«) procjenjena je prema OIS (ASST 1989. - revizija 1994.g.). Rezultati: U razdoblju od 1994. do 2003. godine zbog tupe traume abdomena operirano je 68 pacijenata prosječne životne dobi 43, 7 godina (raspon 5 - 91). Bilo je 56 (82, 3%) muškaraca i 12 (17, 7%) žena. Uzroci traume bili su: prometna nezgodu, padovi, trauma u poljoprivredi, tuča i drugo. Od dijagnostičkih postupaka korišteni su CT, dijagnostička peritonealna lava?, «, UZV abdomena, klinička slika akutnog abdomena te laporoskopska eksploracija sa različitom osjetljivošću i specifičnošću, Prosječan ISS bio je 19, 6. Prosječna duljina hospitalizacije je bila 12, 9 dana (raspon 0 - 85). Komplikacije u poslijeoperacij> skom periodu bez letalnog ishoda bile su: vezikokutana fistula, fistula duodenuma, pneumonija, uroinfekcija i CVI. Letalni ishod bio je kod 9 (13, 2%) pacijenata. Zaključak: Unatoč uvođenju suvremenih dijagnostičkih metoda tupa trauma abdomena i dalje predstavlja znatan dijagnostički i terapijski problem zbog česte udruženosti ozljeda sa drugim organskim sistemima. Brza dijagnostička obrada pruža najbolju izglede za dobar ishod liječenja.

abdomen ; ozljeda ; dijagnostika

nije evidentirano