hrvatski

Utjecaj mikro i nanopunila na svojstva biorazgradivog PCL-a

Uporaba biorazgradivih prirodnih ili sintetskih polimera kao ambalažnih za okoliš prihvatljivih materijala sve je više u porastu. Netoksičnost i visoka elastičnost omogućuje im široku primjenu u prehrambenoj industriji u cilju zaštite kvalitete hrane, u medicini za izradu medicinskih pomagala, u farmaceutskoj industriji kao ambalaže za pakiranje kozmetičkih proizvoda, u poljoprivredi itd. Cilj ovog rada je modifikacija svojstava biorazgradivog polikaprolaktona (PCL) miješanjem s mikro i nanopunilom TiO2 u svrhu poboljšanja njegove preradljivosti i /ili drugih željenih svojstava za odgovarajuću primjenu. PCL je sintetski, biorazgradivi, netoksičan linearni poliester, koji se dobiva sintezom iz - kaprolaktona. Po strukturi je hidrofoban, kristalasti polimer. Odlikuje se dobrom postojanošću na vodu, ulja i otapala, ima dobru fleksibilnost, žilavost, permeabilnost i sposobnost preoblikovanja. Uzorci čistog PCL-a te PCL/TiO2 kompoziti različitog udjela i strukture punila (mikro i nano) pripremljeni su u Brabender gnjetilici, a ispitni uzorci dobiveni su prešanjem na hidrauličnoj preši. Istražena je struktura pomoću svjetlosne mikroskopije (LM) i elektronske pretražne mikroskopije (SEM), toplinska svojstva i stupanj kristalnosti PCL/TiO2 kompozita primjenom diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC), krutost dinamičko mehaničkom analizom (DMA) i toplinska stabilnost termogravimetrijskom analizom (TGA). Rezultati pokazuju da pripremljeni kompoziti pokazuju dobra toplinska svojstva. Dodatak mikro i nanopunila TiO2 utječe na povećanje kristalnosti kompozita odnosno poboljšanje krutosti pripremljenih PCL/TiO2 kompozita. LM i SEM mikroskopijom vidljiva je pojava aglomerata.

polikaprolakton ; titanijev dioksid ; biorazgradivi polimeri ; toplinska svojstva

nije evidentirano