hrvatski

Nutritivne i energetske promjene soje u procesu kondukcijskog sušenja

Soja (Glycine max (L.) Merr.) pripada starim ratarskim kulturama koje se uzgajaju već više od 4000 godina. Biljka se može koristiti u razne svrhe i kod dorade može biti iskorištena 100 %. Danas se njeno sjeme koristi kao izvor jestivih ulja i bjelančevina za prehranu ljudi te za hranidbu domaćih životinja, kao i u razne industrijske svrhe. Međutim, sjeme soje treba se prije upotrebe termički doraditi, kako bi se inaktiviralo nepovoljno djelovanje ureaze i tripsina inhibitora. Oni su sadržani u svježem sojinom sjemenu, a kao takvi izazvali bi probavne smetnje kod konzumenata. Najpovoljniji postupak termičke dorade soje je kondukcijsko sušenje - tostiranje. Nakon provedene termičke dorade jezgra soje se dalje prerađuje u razne svrhe dok ljuska zaostaje kao nusproizvod. Iz tog razloga provedeno je istraživanje ovakvim načinom termičke dorade kako bi se utvrdila nutritivna svojstva jezgre te energetska (goriva) ljuske soje. U radu su bile obuhvaćene tri sorte soje (Gordana, Sivka i Slavonka). Nakon prikupljenih uzoraka za svaku sortu odredio se prije i nakon termičke dorade kondukcijskim sušenjem nutritivni sastav jezgre te energetski ljuske soje. Od nutritivnih svojstava jezgre odredio se prema standardnim metodama sadržaj vode, pepela, škroba, masti i bjelančevina. Od energetskih svojstava u ljusci prema standardnim metodama odredio se sadržaj vode, pepela, koksa, gornja (Hg) i donja (Hd) ogrjevna vrijednost i udio C, H , N, S. Sorte soje sušene su kondukcijskim sušenjem na temperaturama od 125 i 135ºC u vremenu od 10, 20 i 30 minuta.

Jezgra; ljuska; soja; sorte; sušenje; temperatura

nije evidentirano