hrvatski

Koncepcija narječnih čitanaka

Potreba za narječnim čitankama proizlazi s jedne strane iz tronarječnosti kao bitnog obilježja identiteta hrvatskoga jezika i komunikacijske prakse njegovih govornika, a s druge strane iz činjenice da hrvatska narječja i dijalekti nisu dostatno, a često ni odgovarajuće zastupljeni u jezičnoj izobrazbi mladih naraštaja. Budući da u nas takvih čitanaka još nema, u ovome radu izlaže se koncepcija koja bi mogla poslužiti kao temeljna orijentacija za izradu narječne - čakavske, kajkavske ili štokavske čitanke. Takva bi čitanka, uzimajući u obzir jezične i nejezične razloge koji govore u prilog uključivanju zavičajnoga govora u nastavu već na početku školovanja, ponajprije bila namijenjena učenicima mlađe školske dobi. Koncepcija koju predlažemo zasniva se na komunikacijsko- funkcionalnome, integracijsko-korelacijskome i kontrastivnom pristupu dijalekatskim sadržajima. Pri razradi koncepcije pozornost je posvećena sljedećem: općim značajkama i osnovnim načelima na kojima se temelji narječna čitanka, kompozicijskoj strukturi čitanke i čitanačke jedinice, temeljnim kriterijima za izbor tekstova i načinu njihova grafijskog bilježenja te opsegu i sastavnicama metodičke opreme. Također se upućuje na popratna sredstva uz takvu čitanku: priručnik za učitelje i multimedijske izvore.

hrvatski jezik; koncepcija narječnih čitanaka

nije evidentirano