hrvatski

KARAKTERIZACIJA SMJESA POLILAKTIDA I KONVENCIONALNIH PLASTOMERA

U ovom radu ispitivano je ponašanje mješavina polilaktida (PLA) i poli(metil-metakrilata) (PMMA) različitog sastava. Za pripravu mješavina korišten je komercijalni PLA, dok je PMMA sintetiziran u laboratoriju reakcijom radikalske polimerizacije metil-metakrilata uz peroksidni inicijator u inertnoj atmosferi dušika. Pripravljene su mješavine polilaktida i poli(metil-metakrilata) (PMMA/PLA) sastava 100/0, 80/20, 60/40, 50/50, 40/60, 20/80, 0/100 masenih, u gljetilici Branberder na temperaturi 190 0C. Dobivene mješavine korištene su dalje za prešanje ispitinih epruveta u preši na srednjoj temperaturi od 205 0C. Na kraju, provedena je karakterizacija dobivenih polimernih mješavina. Metodom kontaktnog kuta ispitana su svojstva površine pripremljenih uzoraka. Termogravi-metrijskom analizom i diferencionalnom pretražnom kaloriometrijom (DSC) ispitana su toplinska svojstva uzoraka, a dinamičko mehaničkom analizom ispitana su mehanička svojstva uzoraka. Svrha rada bila je utvrditi kvalitetu mješljivosti polilaktida i poli(metil-metakrilata), kao i promjenu toplinske stabilnosti i svojstava s dodatkom PLA u konvencionalni PMMA. Slične vrijednosti kontaktnog kuta ukazala su na sličnost ponašanja odnosno hidrofoban karakter obaju homopolimera. Toplinska razgradnja mješavina provedena je u temperaturnom području 25 oC do 600 oC, pri čemu je uočeno da se toplinska razgradnja PLA odvija u jednom, a PMMA u dva stupnja, te njihovih mješavina u čak četiri razgradna stupnja. PLA pokazuje najveću stabilnost pri nižim temperaturama, dok mješavine polimera imaju veću stabilnost pri višim temperaturama. Na temelju DSC mjerenja utvrđeno je da su PMMA/PLA mješljivi polimeri, budući da njihove mješavine pokazuju jedno staklište čija se vrijednost nalaze između staklišta homopolimera. Ipak, staklišta mješavina uglavnom su pomaknuta naniže, odnosno bliže su temperaturi staklasatog prijelaza PLA. Uzorak PLA djelomično je kristalan, što je zabilježeno u DSC termogramu pikovima kristalizacije i taljenja, kao i u uzorku PMMA80/PLA20 s najmanjim udjom PMMA, dok se u uzorku PMMA60/PLA40 opaža samo mali pik taljenja. Rezultati ispitivanja dinamičko mehaničkom analizom ukazuju da mješavine u području do 60 °C uglavnom imaju znatno više vrijednosti modula pohrane (E') u odnosu na homopolimere, što znači veću žilavost, elastičnost i sposobnost deformiranja. Budući da na taj način dodatak PLA značajno mijenja mehanička svojstva PMMA u temperaturnom području do 60 °C, može biti pogodan za njegovu modifikaciju za određene namjene.

polimerizacija; poli(metil-metakrilat); polilaktid; mješljivost; mehanička svojstva

nije evidentirano