hrvatski

Utjecaj opterećenja na nastanak vertikalne frakture korijena tijekom strojne ProTaper® i ProFile® instrumentacije

Cilj: Cilj rada bio je analizirati vrijednosti apikalno usmjerene sile i okretnog momen- ta tijekom strojne ProTaper® i ProFile® instrumentacije, te proučavati utjecaj opterećenja na nastanak vertikalne frakture korijena. Materijali i metode: U istraživanje je uključeno 40 izvađenih jednokorijenskih ljudskih zuba s jednim ravnim kanalom. Svi su zubi početno šireni ručnim K-proširivačima do promjera 0, 15 mm, zatim su slučajnim odabirom podijeljeni u dvije skupine, po 20 u svakoj. U skupini 1 kanali su obrađeni strojnom ProTaper®, a u skupini 2 ProFile® tehnikom. Opterećenje je mjereno posebno konstruiranim uređajem. Nakon kanalne obrade, korijeni su horizontalno prerezani u cervikalnoj, središnjoj i apeksnoj trećini. Nativni preparati promatrani su svjetlosnim mikroskopom pod povećanjem 40 x. Vrijednosti sile i momenta su izražene kao medijan i raspon. Rezultati su uspoređeni Mann-Whitneyjevim U- testom za statističku značajnost P < 0, 05. Rezultati: Vertikalna fraktura korijena nije uočena. Medijan sila bio je statistički značajno veći kod F2 instrumenta u odnosu na S2 instrument (P = 0, 020). ProFile® OS3 instrument imao je statistički značajno veću silu u odnosu na OS2 (P < 0, 001), 25/0, 06 (P = 0, 003) i 20/0, 06 (P = 0, 030). Statistički značajno veći okretni mo- ment bio je kod F2 instrumenta u odnosu na F1 (P = 0, 003), te kod S1 u odnosu na F1 (P = 0, 004) tijekom instrumentacije na radnoj dužini. Instrument OS3 imao je značajno veći okretni moment u odnosu na OS2 (P < 0, 000) i 25/0, 06 (P = 0, 038). Zaključci: Oblikovanje korijenskog kanala strojnim ProTaper® i ProFile® instrumentima neće dovesti do vertikalne frak- ture korijena ako se kontroliraju sila i moment za vrijeme instrumentacije i kanal se prethod- no oblikuje ručnim K-proširivačima do promjera 0, 15 mm.

endodoncija; neuspjeh dentalne restauracije; periapikalni parodontitis

nije evidentirano