hrvatski

Semantička raščlamba kao polazište u obradbi glagola u Bazi glagolskih valencija

U radu je predstavljena podjela hrvatskih glagola u semantičke skupine koja je poslužila kao polazište obradbi glagola u valencijskoj bazi. Takav je postupak temeljen na teorijskim pristupima koji ističu nužnu povezanost značenjskih obilježja glagola i njihove sintaktičke strukture. Budući da u hrvatskom jezikoslovlju, koliko nam je poznato, zasad nema općeprihvaćene temeljne podjele hrvatskih glagola na semantičke skupine, prihvaćena je i hrvatskomu prilagođena podjela glagola prema Levin 1993. Za potrebe prve faze izradbe Baze glagolskih valencija analizirano je oko 1600 glagola koji su potrebni za ovladavanje hrvatskim kao inim jezikom na razini B1. Građa je crpljena iz Hrvatskoga čestotnog rječnika (Moguš–Bratanić–Tadić 1999), Školskoga rječnika hrvatskoga jezika (Birtić i dr. 2012), udžbenika za učenje hrvatskoga jezika kao inoga (Čilaš-Mikulić i dr. 2006, Čilaš Mikulić– Gulešić Mahata–Udier 2008, 2011) te iz propisanoga referentnog okvira za hrvatski jezik (Grgić–Gulešić Machata–Nazalević Čučević 2013). Svakomu će glagolu biti određen sintaktički uzorak potkrijepljen potvrdom iz korpusa (Hrvatska jezična riznica, hrWaC). Raščlambom i usporedbom sintaktičkih obilježja pojedinačnih glagola unutar određene skupine pokušat će se odrediti prototipni sintaktički uzorak za svaku skupinu. Cilj je rada vidjeti može li na osnovi takva pristupa neizvorni govornik hrvatskoga predvidjeti prototipne sintaktičke uzorke za većinu glagola unutar iste semantičke skupine. Građa će omogućiti procjenu zastupljenosti pojedinih semantičkih skupina na spomenutoj razini ovladavanja hrvatskim, ali može poslužiti kao polazište u daljnjem istraživanju semantičko-sintaktičkih odnosa u hrvatskih glagola.

glagoli; valencije; semantičke skupine; hrvatski jezik

nije evidentirano