hrvatski

Utjecaj udjela punila na svojstva biorazgradivog PCL

Cilj ovog rada jest odrediti utjecaj udjela mikro, nano punila TiO2 i Ti-nanocijevi nakon UV zračenja. Priređeni su PCL/ TiO2 kompoziti uz omjer od 1 mas% TiO2 mikro i nanočestica kao punila, te PCL s Ti-nanocijevima, također u omjeru od 1 mas% Ti-nanocijevi. Čisti PCL, kao i PCL kompoziti zračeni su 120 i 240h primjenom UV lampe pri čemu je praćena UV razgradnja uzoraka. Za karakterizaciju toplinskih svojstava korištene su toplinske tehnike, diferencijalna pretražna kalorimetrija (DSC) na osnovi koje su određeni fazni prijelazi prvog i drugog reda prije i nakon zračenja. Toplinska stabilnost određena je primjenom termogravimetrijske (TGA) tehnike. Promjene nastale na karakterističnim funkcionalnim skupinama nakon UV zračenja praćene su primjenom FT-IR spektroskopije. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da se temperatura staklišta i temperatura taljenja smanjuju prilikom izlaganja UV zračenju, a temperatura kristalizacije i stupanj kristalizacije rastu. Dodatkom punila dolazi do povećanja toplinske stabilnosti koja opada izlaganjem uzoraka UV zračenju.

polikaprolakton; biorazgradivost; punilo; TiO2; kompozit; toplinska stabilnost

nije evidentirano