hrvatski

Akustičke i perceptivne osobine naglasaka riječi u hrvatskim naddijalektalnim govorima

U ovom radu istražujemo koliko različite dijalektalne osnovice prozodije riječi utječu na pokušaj proizvodnje naddijalektalnog, standardnog izgovora i kako se takav govor percipira. Govornici čiji se govor temelji na štokavskoj osnovici i nekim južnim čakavskim osnovicama ostvaruju većinom tonski četveronaglasni sustav, a govornici s kajkavskog i sjevernih čakavskih područja dinamički jedno- ili dvonaglasni sustav. U istraživanju percepcije prozodije riječi (na ljestvici na kojoj ocjena 1 predstavlja izrazito dijalektalan, a 7 potpuno standardan izgovor) prosječna je ocjena štokavaca 4, 4 (sd 1, 5), kajkavca 4, 3 (1, 7), a čakavca 4, 2 (1, 7). Rezultati pokazuju da štokavski tonski četveronaglasni sustav ima vrlo malu prednost pred kajkavskim i čakavskim dinamičkim naglasnim sustavom. Dakle, prozodija riječi koja potječe iz sva tri dijalekta ima podjednaku potenciju da bude prihvaćena kao bliska standardnome izgovoru.

hrvatski, naglasci, akcentuacija, akustička analiza, percepcija prozodije riječ

nije evidentirano