hrvatski

Srce je ono što čini čovjeka Cor est quod hominem facit

Čovjekova opažanja da rad srca, u životu, nikada ne prestaje, te da su njegov ritam i brzina podložna emocijama i raznim životnim situacijama, učinila su da srce postane najprivilegiraniji organ. Ono od pradavnih vremena postaje i uvelike istraživani organ. Tražeći prve pisane i crtane tragove o tome prvo nalazimo crteže drevnih primitivnih naroda. Oni su na žrtvenik svojih Bogova prinosili ljudske žrtve vadeći im kucajuća srca. Najstarija znanja o poznavanju srca nalazimo na Ebersovu i Smithovu papirusu drevnih Egipćana. U njihovoj mitologiji bog Anubis, bog mrtvih i vladar podzemlja važe srce pokojnika prije nego što ga propusti u svijet mrtvih. Drevni Kinezi svakom organu pripisuju svojstva elemenata iz prirode i svi su organi u odnosu prijateljstva i neprijateljstva. Tako je srce organ vatre i u uzajamnom odnosu je s ljetom. Komponente yang i yin odgovorne su za rad srca. Za primat srca zalagao se već Aristotel tvrdeći da je srce „mjesto prirođene topline“, dok Hipokrat prvi opisuje anatomiju srca u svojom djelu „De korde“. Galen dolazi do zaključka da je srce pokretač krvi. Srednjevjekovni liječnici, pri sekcijama, traže dušu pokojnika u srcu. Za katolike, srce je simbol života, ljubavi, svega plemenitog i lijepog što čovjek posjeduje. Danas je srce organ koji se uspješno transplantira.

drevne kulture; povijest medicine; transplantacija srca; mehanička cirkulacijska potpora; transplantacija

nije evidentirano